Završna bitka u kojoj će se sudbina sveta razrešiti. Ili možda neće? Tajanstvena infekcija dovela je do potpunog sunovrata čovečanstva, ali do sloma civilizacije ionako bi došlo bez intervencije vanzemaljske sile. Ljudi su svojim ponašanjem umnogome olakšali porobljavanje tuđinu iz dalekog kosmosa pokazavši svoju pravu prirodu.
Sukob između preostalih članova čovečanstva, borba do konačnog istrebljenja između Kurusuove grupe, Asadinih sledbenika i Kororijevih pristalica daće nam nedvosmislen uvid u čovečje biće: mržnju, rat, ludilo nosimo svi u sebi, i to je naše prokletstvo utkano u DNK.
Autor je u poslednjem tankobonu odustao od svih mrvica nade koje je bacao iz nastavka u nastavak ostavivši nas sa neugodnim osećajem u stomaku, u zabuni, zapitanim nad sobom: da li zakoni samo odlažu neminovni kolaps društva?
Hideo Suzuki je prešao dugačak put od večitog gubitnika, neodlučnog oko najbezazlenijeg pitanja, do glavnog junaka, pravog heroja koji je preuzeo kontrolu nad svojim životom. Hideo je preživeo. Sve je propalo, a on i dalje živi.
Mnoga pitanja ostala su bez odgovora, otvorena za mnoga tumačenja. Nije li, uostalom, takav i život?
„Pitam se koja je svrha mog života. Ja samo nesvesno živim iz dana u dan. Ne znam ništa o budućnosti. To je to, zar ne? Ne mogu... više... od koga je... dovoljno je. Ali... zapravo sam prošao dosta dobro... s obzirom na to ko sam. Ja sam ipak tip osobe koja bi prva umrla u horor filmu. Još malo... izdržaću još malo. U redu je... Sve je u redu. Ja sam sasvim dobro... Dobro sam... Ja... Ja sam heroj“
– Ivan Veljković, pisac, kritičar i teoretičar