Roman prema porodičnom albumu.
Više se nismo mogli pronaći ni u čemu izuzev u činjenici da je nastupilo neko novo vrijeme u kojem će za sve nas biti bolje ako nas se životi onih drugih što manje tiču.
„Roman pripovijeda sin o mrtvome ocu, istražujući pritom oblike njegovog nedostajanja. Jer Boja zemlje je potpuno iskren roman, ili to nastoji biti u mjeri u kojoj je moguće u pisanju. A ono je ovdje uistinu vrhunsko, zato što se u njemu susreću tragedija i poezija, historija i emocija, patnja i njeno pretakanje u jezičku rezbariju, porodična drama u ratu, bez velikih riječi i politizacije priče.“ Enver Kazaz
„Boja zemlje porodična je kronika, sačinjena od niza pojedinačnih sudbina, ispričanih onako kako su se i odvile. Elvedinu Neziroviću uspjelo je nešto što piscima rijetko uspijeva. Pokušao je pisati onako kako jest i kako je bilo, ne optužujući druge. Čovjek koji ima savjest obično računa na to da i drugi ljudi imaju savjest. Oslobodivši svoju priču svih ukrasa, on ju je lišio – utjehe u književnosti. Upravo zato Boja zemlje je i neutješna, i tako šokantna knjiga. Njome počinje i njome završava jedna porodična historija, u kojoj su sabrane tolike naše napisane i nenapisane historije.“ Miljenko Jergović
„Roman Boja zemlje više je od romana – to je život sam. Pisan u najboljoj tradiciji proze Mirka Kovača, svedoči o majstorstvu pisca koji ispisuje autobiografsku povest o svome odrastanju, o sudbini svojih najbližih, o stalnim selidbama, o zauvek izgubljenom zavičaju. To je i pripovest o epohi u kojoj se raspadala jedna zemlja i u čijem su se središtu našli tragični svedoci njenog raspada. Elvedin Nezirović postiže ono što je u književnosti najteže: pisati jednostavno, iskreno, pouzdano, uverljivo i verodostojno o sopstvenom životu i životima drugih. Roman koji se čita više puta.“ Filip David
Iskrena priča o odrastanju bez oca, tragu koji je taj gubitak ostavio na pisca, o potrazi za ličnim identitetom, o porodičnim odnosima, vremenu koga više nema, ratu kao zajedničkoj nesreći svih ljudi na ovim prostorima....i načinu na koji je ostavio traga na individualne ljudske sudbine...
... Po preporuci svog sina, da pod obavezno moram nabaviti i, naravno, pročitati ovaj roman, krenem u potragu po banjalučkim knjižarama i prodajnim štadovima gdje se inače na ulici prodaju knjige, ali ga u Banjaluci nigdje nisam mogla, nažalost, pronaći, pa zamolim sina da mi "Boja zemlje"-u pokuša nabaviti u Mostaru. Kada sam roman dobila, pomislila sam, hajde, eto, pročitaću tek da ispunim sinovljevu želju, ali, nakon desetak stranica shvatim da je ovaj roman itekako vrijedan pažnje i pročitala sam ga u jedno dahu, i, evo, čitam ga ponovo, ispočetka, i plačem kao prvi put ...
Ima nečeg zaista posebnog u tom delu Balkana. Nešto karakteristično, što se oduvek osećalo: u muzici, u stihovima, u rečima. Osećalo se nekad. Oseća se i sad.
Za mene, knjiga je bila pravo otkriće i sa zadovoljstvom sam je pročitala. Jednostavnost, ali jako specifična, iskričava i u isto vreme setna, protkana iskrenošću... Sve pohvale!
Krenete li redom ovim našim nesretnim krajevima, a to znači od sjevera ka jugu, ili obrnuto, ili da budem precizniji, odnosno konkretniji, od Vardara pa do Triglava, zadubite se malo u zemlju po kojoj...
Elvedin Nezirović, posle knjiga poezije „Bezdan“ i „Zvijer iz hotelske sobe“, te knjige priča „Toliko o tome“ donosi iz svoga lepoga, arhaičnog (i danas podeljenog) grada Mostara roman imenom „Boja ze...
Pripremajući kulturni program za Lodges, zamolio sam jednog od za ovo ljeto planiranih gostiju, mostarskog pisca Elvedina Nezirovića (Mostar, 1976), da mi pošalje svoj roman „Boja zemlje“ putem intern...
Ako imamo sreće i ako se okolnosti ne urote protiv nas, nikad u svojim životima nećemo biti suočeni s velikim moralnim dilemama, a filozofi će i pisci, usled nedostatka primera, nastaviti da se dovija...
Pisati o ocu, o porodici uopće, o ljudima koji su nam bliski, važno je. Malo gdje, kao na očevim leđima osjećamo teret historije. Književnost je dokaz da je porodica signifikantan uzorak za prikazivan...
Sada smo tu, nas dvojica, gledamo se preko tih ispisanih redova, svjesni svoje mučne, neprijatne bliskosti, riječi su Elvedina Nezirovića, bh. književnika o svom romanu Boja z...
Naš sajt koristi kolačiće koji služe da poboljšaju vaše korisničko iskustvo, analiziraju posete sajtu na sajtu i prikazuju adekvatne reklame odabranoj publici. Posetom ovog sajta, vi se slažete sa korišćenjem kolačiča u skladu sa našom Politikom korišćenja kolačiča.