Pisan kao lična ispovest, ovaj dragoceni uvid u svoje sopstveno iskustvo vladika Grigorije uobličio je u venac priča, promišljajući ona večna pitanja koja se postavljaju pred svakog čoveka, ne samo pred monahe i duhovnike, ali u koja se većina nerado upušta – pitanja vere, ljubavi, rata, mira, svetosti i slave, nade, bola, prijateljstva, pokajanja... Do kakvih sve otkrića i istina, samospoznaja i priznanja dolazi pisac ovih redova, saznaće i čitalac kroz njegove uzbudljive i zatajne susrete sa svojim sagovornikom, pustinjakom i duhovnim srodnikom, stanovnikom skrivene kolibe u šumi, svojevrsne šumske kelije, kroz njihove razgovore i suočavanja, neočekivana pitanja i još manje očekivane odgovore koji nalikuju na prave, bolne ali u svom metaforičnom značenju otrežnjujuće bokserske udarce.

„Često poražavajuće iskrena, na prvi pogled izrazito lična (i utoliko rizičnija), ova knjiga nosi i nesumnjiv pečat opštosti, ali ne zaobilazi ni krvavo živa pitanja naše sredine i trenutka. Sem toga, u jednoj svojoj dimenziji ona podseća na platonovske dijaloge, u čijem središtu kao da prebiva neka vrsta zagonetnog ukrštaja Sokrata, Ivana Karamazova i, možda, autorovog drugog ja.“
– Vladeta Janković

„U ono što piše, vladika Grigorije ulaže sav svoj dar i svu ozbiljnost. Za duhovnika i bogotražitelja takva je svesrdnost jednako važna kao i za pisca, pripovjedača. Ali usto još nešto će čitalac naći u ovoj knjizi: kako samoga sebe ne shvaćati pretjerano ozbiljno! Tragajući za svetošću, s dječjom znatiželjom ponekad zavirujući u vlastiti grob, s miloštom i dragošću nalazeći razumijevanja za ljude, veseleći se svakome svom manastirskom bratu, vladika Grigorije pripovijeda priču svog života i zajedničkog nam vremena. Ova knjiga, naročito njen stožerni dijalog, okrepljujuća je za dobronamjerne, a mogla bi biti zanimljiva i borbenim Grigorijevim neistomišljenicima, ako bi je nekom srećom čitali.“
– Miljenko Jergović