Lako je nama koji znamo ko su nam roditelji, bake i deke, ujne i ujaci, tece i tetke, strine i stricevi. Moramo da shvatimo koliko imamo srece sto nismo dati na usvajanje. Oni koji su dati na usvajanje teze nalaze svoj identitet jer ne znaju odakle i od koga poticu, kroz godine se sigurno vise puta vracaju i pitaju a zasto im je to neko uradio? Zasto oni toj nekoj osobi nisu bili potrebni? Citanjem ove knjige shvatam da je tesko ziveti sa tim. Svakako preporuka za citanje!

Mi koji znamo ko su nam biološki roditelji i koji živimo sa njima kad tad počnemo da se zanimamo za naše pretke, naše dublje korijene i porodično stablo, a oni koji ne znaju za njih i koji su iz nekog razloga u Domu ili starateljskoj porodici barem jednom požele da saznaju pravu istinu, da pronađu te koje nisi umali, da vide imaju li još nekoga... Ovaj roman govori o toj želji; o buđenju želje kod Natali i Dejvida - dvoje već izgrađenih i ostvarenih osoba da saznaju ko su im biološki roditelji i cuju gdje su bili kad su im trebali,... Roman koji nam govori o tome kako je zapravo teško krenuti u potragu za istinom, kako je teško krenuti naprijed ali i vratiti se nazad; kako je na nečiju sreću a nečiju nesreću teško i gotovo nemoguće "ušetati u nečiji život, uzeti što ti treba i otići" i kako je kad nešto istinski želiš teško odustati bez obzira na to koliko ta želja obično i negativno utiče na bliske ljude - ljude koji su bili tu kad biološki roditelj nisu, na partnera i djecu... Dakle, riječ je o zanimljivoj i dobro ispričanoj priči o porodičnim vezama, tajnama, neprilikama i tome da "Bol u telu, ma koliko bio jak, nije ni prineti bolu u umu i duši."

Fina priča. Ništa spektakularno. Sve u svemu, lagano štivo.

Knjiga je fenomenalna, kao i svaka Lagunina. Obrađuje temu porodice, odnosa među njenim članovima i povezanosti brata i sestre koji posle 30 godina kreću u potragu za svojim pravim roditeljima. Preporučujem ovaj naslov.