Od 1931. godine Mandžurijom, koju je okupirala japanska armija, vlada poslednji kineski car, zapravo lišen svih ovlašćenja. Dok plemstvo kroz zaludnu zabavu pokušava da zaboravi na strahote rata, jedna šesnaestogodišnja gimnazijalka igra go. Na Trgu hiljadu vetrova, njene ruke nepogrešivo barataju pešacima. Melanholična ali puna žara, ona sanja o nekoj drugačijoj sudbini. Na tabli nadigrava svakog takmaca.

Igračica, međutim, ne zna svog novog suparnika: jednog japanskog oficira, tvrdog poput čelika, tek nešto malo starijeg od nje same, potpuno posvećenog imperijalističkoj utopiji. Njih dvoje će se sučeliti i zavoleti, ni na koji način ne pokazujući to jedno drugom, i voleće se do samoga kraja, dok Kina podrhtava pod naletima osvajača koji ubija, pljačka, muči.

Pada sneg. Zastave jednog mandžurskog plemena lepršaju na vetru. Šan Sa prepušta svojim likovima, tako potresno izvajanim, da vode rat kao da je reč o partiji goa. „Čemu ovo bezumno nasilje? Kako to moj narod, brojčano stoput nadmoćniji, dopušta da ga kolju?“, pita autorka. Kako je moguće voleti svoga krvnika?