Jedan od najboljih romana dvadesetog veka, pretočen u film koji je osvojio dva Oskara.
Adela Kvestid i gospođa Mur stižu iz Britanije u indijski grad Čandrapur. I pored snažne povezanosti s ondašnjom kolonijalističkom zajednicom, one žude za prisnijim ukusom Indije. U društvu Sirila Fildinga i njegovog indijskog prijatelja doktora Aziza, kreću do Marabarskih pećina, u obilazak koji će svima promeniti život. Nakon nerazjašnjenog incidenta u pećini, ugledni Aziz naći će se u središtu skandala koji će pokrenuti nasilničke strasti kako među britanskim tako i među indijskim podanicima.
Aktuelan u oživljavanju opasnosti i protivrečnosti kolonijalizma danas koliko je bio i 1924. godine, kao što je Forster rekao, Put u Indiju govori „o nečemu širem od politike, o potrazi ljudskog roda za trajnim domom, o univerzumu otelotvorenom u indijskoj zemlji i indijskom nebu, o užasu što vreba u Marabarskim pećinama...“
„Čovek nesumnjive genijalnosti... Forsterovski ton je ljudski glas u svom najhumanijem obliku...“ Times
Jedna teško i zamisliva, a još teže ostvariva želja srž je ove knjige. U kolonijalnu Indiju, u mikrosvet britanaca, dolaze dve nadasve neobične dame. Željne upoznavanja zemlje, vodiča pronalaze u obrazovanom ali lakomislenom Azisu. Obostrana želja za ostvarivanjem, za to vreme najblaže rečeno neobičnog prijateljstva, umesto da ih zbliži, pokazaće ne samo kolike su razlike medju njima, vec će ih i produbiti. Očekujte likove koji greše, koji se kaju, koji na stranicama sazrevaju, ali svi na sebi nose bolne ožiljke vremena kolonijalizma. Ne postoje razlike koje vreme ne briše. Nekada je za prava dela prerano, ali eho ideja, poput odjeka u Marabarskim pećinama o kojima ćete cčtati, kroz vreme, približava pravi trenutak za prava dela. Čarobna Indija otkriva se svakom stranicom.
Preporuke za knjigu!
Priča koju sam do sada poznavao samo preko istoimenog filma Dejvida Lina. Forster je uspeo odlično da prenese tenzije koje su postojale između kolonizatora i onih koji su kolonizovani. Stvarno je britanska uprava u Indiji bila katastrofalna. Zato se sve i završilo tako kako se završilo. Knjiga je puna istočnjačke misterije, a opisi su zaista fantastični u svom realizmu. Drago mi je što sam napokon kompletirao čitalački i gledalački doživljaj.
Radi se o istinskom remek delu koje izašlo davne 1924. Ukoliko niste imali prilike da pročitate od srca preporučujem. Ovo je vrlo kompleksna i ozbiljna priča koja se dešava u kolonijalizovanoj Indiji. Imamo priliku da se upoznamo sa tadašnjim prilikama i odnosima između Britanaca i Indijaca. Posle jednog nemilog incidenta koji se dogodio dolazi do velkih sukoba. Posle čitanja knjige ne propustite da pogledate film koji je nagrađen sa dva Oskara.
Davno sam čitala „Sobu s pogledom“. Zaključila sam da je Forster imao moć rasuđivanja koja je daleko prevazilazila vremenske i društvene okvire. Čitanje „Puta u Indiju“ je samo ojačalo moje mišljenje o Forsteru.
U ovoj knjizi govori o britanskom imperijalizmu, ne libeći se da oštro kritikuje Engleze i njihov odnos prema kolonijama. Čak i prema onoj koju smatraju najvećim draguljem u svojoj kruni, Indiji. Kritikuje neprekidni osećaj superiornosti koji porobljivač ispoljava u odnosu na porobljene.
Forster i ovde ne beži od toga da govori o Englezima koji se guše u kalupima svojih sopstvenih konvencija koje su u ogromnom neskladu sa širokom i toplijem indijskim načinom života.
Je li moguće istinsko prijateljstvo i poverenje između kolonizovanog i kolonizatora?Između pojedinaca iz svake grupe? I ako se to poverenje uspostavi, je li ga moguće održati, može li trajati, rasti, jačati uprkos raznim događajima, problemima, nedaćama? Da li je moguće stvoriti vrt, oazu određenog sklada gde ne uspevaju, ne rastu sumnjičavosti, predrasude, da li je to moguće ili ne? Forster ne pruža, nema lake i pitke odgovore na sva ova pitanja u ovom sjajnom i prelepo napisanom romanu velike vrednosti objavljenom davne 1924.godine. Pitanje možda nije samo šta se dogodilo u tim pećinama, već pitanje može biti i šta su pećine?Ako smo već u njima, kako izaći iz njih na svetlost, a ako nismo u njima, šta nas tera da u njih uopšte ulazimo? Možda u njih ulazimo da bismo otkrili dubine našeg bića, možda da bi postigli određenu transformaciju, ko zna. Šta je ljudsko postojanje, ima li svrhe, značenja, nade? Sve su to pitnja koja se provlače kroz ovo delo puno lepih opisa, pozdrav.
Izvanredan sken društva, pojedinca, zajednice. Fino tkanje međuljudskih odnosa, sklad protivrečnosti, težnja da se dosegne nemoguće, pobede predrasude, opredeljenja, sve što nam je rođenjem dato. Biti svoj, a biti uklopljen, nemoguća misija. Mesto je opšte, jer ono što prodire do srži, mora biti opšte. A život, poravnava, krpi, ubacuje gde fali, seče viškove, ima svoju logiku, koja čini da se taj točak, neprestano kreće...sjajan roman, činjenica da je napisan pre stotinak godina, čini ga još vrednijim. Forster daje ugao učesnika i svedoka, bez pristrasnosti, ne lišavajući nas toplote filigranskih finesa gradnje, bića ka biću, odnosa.
Najuspešnije delo iz pera E. M. Forstera predstavlja zlokobno upozorenje o sudbini carstva.
E. M. Forster je 1957. godine, razmišljajući o prošlosti, napisao da svet kasnog carstva, koji je opisao ...
Knjiga „Put u Indiju“ E. M. Forstera nastala je u periodu kada je kraj britanskog kolonijalnog prisustva u Indiji bio prilično realna mogućnost. Ovaj roman se sada u Engleskoj književnosti predstavlja...
Naš sajt koristi kolačiće koji služe da poboljšaju vaše korisničko iskustvo, analiziraju posete sajtu na sajtu i prikazuju adekvatne reklame odabranoj publici. Posetom ovog sajta, vi se slažete sa korišćenjem kolačiča u skladu sa našom Politikom korišćenja kolačiča.