Laguna - Bukmarker - Stefan Tićmi: Sve je nekako lančano - Knjige o kojima se priča
Noć knjige od 6. do 8. juna
VestiIntervjuiPromocijeAkcijeKnjiževni klubPrikazi#knjigoljupci#TriRajkeVideoKolumneNagradeKalendar

Stefan Tićmi: Sve je nekako lančano

Nakon velikog uspeha romana „Ja sam Akiko“, koji mu je doneo nagradu Politikinog Zabavnika i čitaoce različitih generacija, iako je namenjen deci, Stefan Tićmi (Mitić), mladi pisac iz Leskovca, objavio je nedavno u izdanju Lagune novi roman „Kaput od mahovine“.



Stefan Tićmi je diplomirao na Fakultetu sporta i fizičkog vaspitanja u Nišu. Autor je knjige poezije „U’vatile me lutke“ (Arte, 2015), koja je zahvaljujući Udruženju gluvih i nagluvih u Nišu prevedena na znakovni jezik. Intervju je urađen mejlom, a pisac je na pitanja odgovarao u stilu svojih knjiga – poetski.
 
Sa kakvim ste osećanjima pisali novu knjigu nakon velikog uspeha romana „Ja sam Akiko“, koji je dobio nagrade i doneo vam epitet mladog autora od koga se mnogo očekuje?

Ja nisam Akiko. Ja sam odron. Ja sam grumenje. Rastresitost unutar mene tera me da pišem. I ne znam ima li to ikakve veze sa onim što se od mene očekuje. Ja nisam Najdan. Ja sam odron. Ja sam grumenje. Mulj unutar utrobe tera me da pišem. Za mene je pisanje nešto kao zimnica, nešto neophodno da bi čovek preživeo mraz. „Kaput“ sam, kao i „Akiko“, pisao u vunenim čarapama. To je moj obred, moje dodole, moje prizivanje topline u reč. I ne znam ima li to ikakve veze sa onim što se od mene očekuje, ali ja od sebe očekujem mnogo: da nastavim da se igram.

I junak vašeg novog romana „Kaput od mahovine“ kao i devojčica Akiko, spada u one koji se razlikuju od okoline, iz njegovih leđa raste drvo. Birate da pišete o likovima koji, svojom različitošću, predstavljaju izazov za okolinu?

Akiko je teatralna. Najdan je teatar. Akiko urasta u sebe. Najdanu izrasta drvo. Akiko je svuda. Najdan je u tuđini. U pogovoru „Kaputa“ dr Zoran Antić kaže da se borba dobra i zla nikada ne završava u jednom činu. To je proces. Baš kao što je i stvaranje proces: volim da svoje junake smeštam u Klopku, u Bezizlaz, u Teskobu, a da se onda skupa preispitujemo, rovarimo, dok polako putujemo ka Razrešenju, ka Kraju, ka Obali. Graditi nove svetove, to je lepše i od trileće kolača sa karamel prelivom.

Verujete da, kao u knjizi, umetnost predstavlja ključ za bolje međuljudske odnose, da može da spasi dušu?

Scenaristkinja Gorana Domić, sa kojom trenutno radim na jednom scenariju, veli da je jednom vodila prijateljicu iz Nemačke na predstavu „Hipermnezija“ koja nije bila titlovana i gošća se rasplakala iako nijednu izgovorenu reč nije razumela. Nije razumela, osetila je. I verovala. A to upravo i jeste moć i lepota umetnosti: da te zabezekne, dotakne, prodrma, zapita. I da spasi, svakako. Eto, ja sam upamtio Goraninu zanimljivu priču, prijateljica njena je upamtila predstavu... Hop-cup, iščupasmo repu. Sve je nekako lančano, sve je to nekako hipermnezija, pojačana sposobnost pamćenja određenih događaja.

Za oba romana je primećeno da su, iako primarno spadaju u literaturu za decu, bliski i odraslima. Da li razmišljate o čitaocima dok stvarate? Gde crpete inspiraciju za pisanje?
 
Prijatelj Ćosa, bibliotekar, mi je u jednoj prepisci napisao: „Ne brini, tvoje knjige neće ni čitati oni koji mašte nemaju.“ I to je tako. Inače, volim da prodiskutujem sa svojim čitaocima i da čujem njihova opažanja, zamerke, utiske. Učitavanja su različita, deca sagledavaju iz svog ugla, odrasli iz svog. Znači sve je to nakon, u toku pisanja sam usredsređen na junake, poruku, poetski izraz. A nadahnuće je svuda: naleteo sam skoro na fotografiju na kojoj jedno dete stoji ispred ogromne slike Pabla Pikasa i onda sam seo i napisao priču, pa još jednu, pa još jednu...
 
Kako provodite ove dane dok traje borba sa pandemijom? Koliko vam teško padaju propisana ograničenja? Šta gledate, slušate, čitate?

Čitam: Hamvaša. Gledam: Killing Eve. Slušam: Kolja – Meksikanac. Čekam: hono.rar. Jedem: podvarak.dedina kuhinja A izolacija mi ne pada teško. Raspisao sam se. Plus natenane mogu da odgovorim na svaki intervju. Nedostajanja mi počinju na slovo na slovo B: baka koja je u domu, basket sa drugarima nedeljom uveče i biblioteke (druženja sa decom).
 
Autor: A. Gojković
Izvor: Narodne novine


Podelite na društvenim mrežama:

Povezani naslovi
mateja matić, prevodilac obećana nedođija kada sirotište postane zamka laguna knjige Mateja Matić, prevodilac: „Obećana Nedođija“ – kada sirotište postane zamka
05.06.2025.
Laguna je upravo objavila uvodni deo popularnog japanskog manga serijala Obećana Nedođija, koji se u velikoj meri oslanja na književne teme i strukture, posebno one prisutne u dečjoj književ...
više
trejsi ševalije o romanu ostrvo stakla i vanvremenskim staklenim perlama laguna knjige Trejsi Ševalije o romanu „Ostrvo stakla“ i vanvremenskim staklenim perlama
05.06.2025.
Usmerivši svoj spisateljski pogled i ljubav prema podrobnom istraživanju građe na petsto godina dugu porodičnu sagu sa ostrva Murano, Trejsi Ševalije nam ovog puta donosi priču o ličnoj kreativnosti i...
više
tajne pisaca mirko demić u književnosti je moguće i ono što biti ne može  laguna knjige Tajne pisaca: Mirko Demić – U književnosti je moguće i ono „što biti ne može“
05.06.2025.
Tajne svog romana „Nebeska divanhana“ otkriva romanopisac, pripovedač, esejista i dramski pisac Mirko Demić. Rođen sam na Baniji, u Hrvatskoj, desetak kilometara vazdušne linije od granice sa B...
više
priča koja traje noć knjige od 6 do 8 juna laguna knjige Priča koja traje – Noć knjige od 6. do 8. juna
05.06.2025.
Uzbuđenje je u vazduhu jer se bliži još jedna Noć knjige i prilika da podelimo radost čitanja sa drugima. Od 6. do 8. juna 2025. godine 32. Noć knjige će se održati u knjižarama Delfi i Laguninim klub...
više

Naš sajt koristi kolačiće koji služe da poboljšaju vaše korisničko iskustvo, analiziraju posete sajtu na sajtu i prikazuju adekvatne reklame odabranoj publici. Posetom ovog sajta, vi se slažete sa korišćenjem kolačiča u skladu sa našom Politikom korišćenja kolačiča.