"Pisac je velik kad ga hvale, a ne čitaju ga" – duhovito je kazao beogradski autor Dragan Velikić kao gost književne večeri Bookvica predstavljajući svoj roman "Islednik" u sklopu turneje po hrvatskim gradovima, pokušavajući prisutnima dekodirati izvanredan tržišni uspjeh te knjige u Srbiji.
Deseti Velikićev roman, koji je stručna javnost ovjenčala trima prestižnim nagradama: Kočićevim perom, Vitalovom i NIN-ovom nagradom, što ovog autora čini jedinim živućim piscem koji ju je primio dva puta, prodan je do sada u tiraži od 50 tisuća primjeraka, što je činjenica koja je izazvala pravu konsternaciju kod nekolicine splitskih književnika u publici.
Pisanje za skladište
- Osjećam se kao Harry Potter – našalio se Velikić pripisujući taj tiražni rezultat dijelom velikom ugledu koji NIN-ova nagrada ima u srbijanskim medijima, a dijelom kvaliteti poslovanja izdavača "Lagune".
- Naravno, imam čitalačku publiku koja me prati, no moram reći da je "Ruski prozor" prodan u upola manjoj tiraži – ispričao je pisac koji je prije tri godine boravio u Splitu kao gost KURS-ove rezidencije.
Urednik u hrvatskom nakladniku "Meandar Mediji" pjesnik Branko Čegec komentirao je razliku između srbijanskih i hrvatskih izdavačkih prilika:
- Velikićeva knjiga se kod nas proda u šest mjeseci koliko tamo u jedan dan. Kod nas više ne postoji čitalačka publika. Izdavači se bore da knjiga izađe, a onda je nema tko ni gdje prodati, pa ispada da se proizvodi za skladište, sve skupa frustrirajuće – kazao je Čegec, dodavši da Velikić piše prozu na način kako se piše poezija.
Roman je priča o majci, o odrastanju u Puli, o strahu od zaborava, a paralelno se pripovijeda "velika" povijest gradova, država i civilizacija. Priča se provlači kroz gotovo jedno stoljeće, između Pule, Beča, Budimpešte, Beograda i Soluna, a slojevito strukturirana nudi dijelove i likove koji se mogu nazvati "romanom u romanu".
- Radi se o autopoetičnoj knjizi koja nije puko sabiranje vlastitog života. Ona govori o osobnom identitetu, o pitanjima osobnog izbora u stjecaju različitih okolnosti i kao takva se tiče svih nas. Dodatnu čar priči daje njezina uzglobljenost u grad poput Pule, grad kojemu je progonstvo upisano u komunalni DNK – kazao je splitski novinar i književnik Ivica Ivanišević, dodajući da su autorove rečenice na njega djelovale poput briljantnih aforizama.
Velikić je ispričao da je na brojnim predstavljanjima romana, na svakom netko iz publike rekao da u knjizi piše upravo o njegovoj majci:
- To je fascinantno! No, ja nisam krenuo pisati o majci, mada je ona lik oko kojeg se grupira čitava priča. Nikad nemam pripremljeni koncept romana u koji nadopisujem sadržaj, već pišem priče koje se na kraju same umreže. Ne čitam niti pišem knjige koje se mogu prepričati. Dobar roman mora imati nešto neispričljivo – zaključio je Velikić.
Autor: Jasenka Leskur-Staničić
Foto: Mario Todorić/EPH
Izvor: slobodnadalmacija.hr