PULA – „Ovo je prije svega roman i o ovom gradu. Odrastao sam u Puli. Prosto sam želio oživjeti godine odrastanja 60-ih; htio sam oživjeti tu memoriju, a onda je krenulo u lik majke.
To je i priča o demenciji, kao i priča o tome kako u jednom trenutku prepoznajemo svoje roditelje u nama“, kazao je prekjučer pisac Dragan Velikić, predstavljajući svoj novi roman “Islednik” u dojmljivo popunjenom Crvenom salonu pulskog Doma HB-a. Komentirajući njen naslov, autor je kazao da knjiga ima nešto od noir atmosfere. „Cijelo vrijeme istražujem i porodicu i sebe i gradove i zemlju u kojoj sam živio“.
Pisac je uvjerljivo pročitao dva poglavlja, čime tjeskobnost koju otkriva nestrpljiviji čitatelj (i u pročitanom dijalogu s majkom u staračkom domu kao i u priči o Raši) itekako dobiva duhovitu, profinjenu, katarzičnu dimenziju. Dokazao je to odličan dijalog s majkom (koja mu prilično grubo spočitava zato što izmišlja dok piše umjesto da piše o pravom životu), koji je u više navrata nasmijao publiku.
Daša Drndić kazala je da toj opsesivnoj majci, kojoj sve mora biti sređeno i isplanirano, život prođe; ne može se sve staviti u ladice; uređujući sve, ne možemo živjeti.
„Knjiga je čista, nije konstrukcija, nije laž. Uzmite je, stvarno vrijedi, uživat ćete. Tu nema foliranja. Sva je od istine“, dodala je, a Velikić duhovito poentirao: „Napisao sam knjigu kakvu bi moja mama voljela“.
Autor je prethodno rekao da mu je opsesija naslijeđe predaka. “Mi imamo svoju volju, ali postoji pojam ‘porodičnog nesvjesnog’. Naši preci utječu na naš izbor, čak i bolesti”, dodao je.
Olja Ivančević Savičević priznala je da je imala problem s ovim romanom jer ju je potpuno zaokupio, zaposjeo.
„To je roman s tisuću priča, ispričanih i neispričanih. To je roman svijeta. Sutra ću posjetiti vilu Marija i ostale toponime iz romana. Taj osjećaj da si stranac i da se stvari mijenjaju brže nego što se mogu razumjeti; taj ‘posjed gubitka’ bolan, ali jako dragocjen za pisca“, nadahnuto je naglasila.
Nema priče; nadovezala se Daša Drndić, sva je u bljeskovima; šeće se kroz vrijeme i prostor - Solun, Beč, Pula Beograd, Rijeka, Trst, Rovinj, Crveni otok. Ne ide linearno, nego u finim bljeskovima, ali se lako povezuje.
„Nemojte misliti da je istina sva u sjećanjima i memoriji. Istina se nerijetko zrcali u demenciji“, kazao je Miroslav Mićanović.
Autor: Zoran Angeleski