
Tri žene koje žive u tri različita perioda. Tri surove stvarnosti koje se ne mogu izbeći. Uronite u veličanstveni stil pripovedanja autorke Sare Paborn u romanu „
Tajne niti“.
Paula je prilično povučena, sredovečna nastavnica, koja odlazi na imanje u južnoj Dalarni na kurs vezenja. Ona nekoliko puta godišnje odlazi na različite kurseve kako bi napravila predah od svog posla, ličnih problema i njenog dečka koji od nje zahteva da napravi odlučujući korak u životu.
Na imanju zatiče Guni, koja radi kao kuvarica u školskoj kuhinji. Ona je odrasla na tom imanju, dvadesetak godina je starija od Paule i ima oštećen sluh. Guni je rastrzana zbog uspomene na jednu neostvarenu ljubav iz prošlosti i primetno nezadovoljna zbog onoga što joj nameće njena mudra, ali cinična i veoma zahtevna majka.
Anita ima samo sedamnaest godina i mašta o ljubavi. Na scenu stupa oženjeni Bengt, sa kojim je veza u stvarnosti, za razliku od mašte, apsolutno nemoguća. Radnja romana smeštena je u period između pedesetih godina prošlog i dvadesetih godina ovog veka, a sudbine tri žene neraskidivo će se ispreplesti tehnikom crnog veza kojim ih uče na kursu.
Možda ovakva postavka ne deluje previše dramatično, međutim, Sara Paborn zaista ume da od običnih, svakodnevnih životnih priča stvori knjigu koji čitaoci prosto ne mogu da ispuste iz ruku. Zahvaljujući veoma opipljivim likovima i sitnim, ali izuzetno bitnim, detaljima, čitaoci će dobro upoznati ove tri žene, njihove svetove i vreme u kome one žive.
Primetno je da je autorki veoma stalo do junakinja, pošto nam vrlo brzo postaju drage. Uz pomoć malih, komičnih, ali ponekad i pomalo gorkih epizoda, autorka Sara Paborn ne stvara savršene heroine, već celovita, složena bića koja su puna topline, humora, ali i mračnih misli i sitničavosti. Kao kad Guni dobije SMS poruku od svoje majke.
Je l’ ostalo barem malo hrane od večere? Možda bi mogla da mi je doneseš sutra? Boli me kuk, radije bih preskočila kupovinu. Cmok, mama. Smajli. Kaktus. Značenje kaktusa je ostalo nejasno, ali njena mama je nedavno otkrila emodžije i sada ih je obilno koristila. Umele su tu da se pojave duge i patlidžani, pri čemu ona nije razumela šta šalje. Kada bi Guni dobila neku takvu poruku, odmah bi se sva istopila, kao santa leda suočena sa globalnim otopljavanjem. Nije mogla da se suzdrži ni za sekundu. Ne, njeno razumevanje, popustljivost i spremnost da oprosti mami njenu neosetljivost dojurili bi poput izgladnelih pasa koji su ugledali premali komad mesa.
Čitalac se lako prepoznaje u njima, a u njihovom pogledu na druge reflektuju se i naši stavovi, tako da je gotovo nemoguće ne otvoriti im svoja srca.
Iznenada će sva tri perioda zahvatiti žestoka bura. Paula je isključila svoj telefon, ali ne može da pobegne od stvarnosti i svojih misli. Bez obzira na to koliko kurseva bude upisala, neće moći još dugo da izbegava neprestane pokušaje svog partnera da stupi u kontakt sa njom. Guni polako ali sigurno spoznaje ko je ona, zašto je toliko stroga prema sebi i saznaje svoje istinsko poreklo. A skoro sedamdeset godina ranije Anita strahuje da će je ljudi posmatrati samo kao zavodnicu, ali i dalje hrli ka neminovnoj propasti. Unosi u njenom dnevniku iz dana u dan ukazuju na sve veći stepen njenog očaja.
Ponedeljak, 23. februar 1959. Sutra idem kod doktora. Molim se Bogu da nisam u pravu.
Petak, 27. februar 1959. Želim da umrem.
Interesantno je da iako roman Sare Paborn napreduje polako, ne ostavlja takav utisak nakon čitanja. Nijedan dan, nijedan mali događaj ne propušta se olako. Iako se proteže na tristotinak stranica, autorka nam je pružila gotovo potpuni uvid u tri života. U tri porodice. Istovremeno komplikovane koliko i obične. Koliko god ovaj roman delovao nenametljivo i skromno, on je u isti mah veličanstven.
Autor: Niklas Valef
Izvor: dn.se
Prevod: Kristijan Vekonj