Laguna - Bukmarker - Prikaz romana „Knjiga izgubljenih prijatelja“: Poreklo (ne) obavezuje, koliko ljudskost - Knjige o kojima se priča
VestiIntervjuiPromocijeAkcijeKnjiževni klubPrikazi#knjigoljupci#TriRajkeVideoKolumneNagradeKalendar

Prikaz romana „Knjiga izgubljenih prijatelja“: Poreklo (ne) obavezuje, koliko ljudskost

Uspehom svoje prethodne knjige „Dok još nismo bile vaše“, Liza Vingejt kao da je iscrtala putanju daljeg interesovanja i postupka obrade sličnih tema. Zauzeti tačku gledišta obespravljenih duša, dati im moć da napokon progovore, aktuelizovati njihova svedočanstva smeštanjem u ne manje protivrečno moderno društveno uređenje, uspostaviti paralelne tokove priče radi postizanja njene veće širine, dubine i zanimljivosti za čitaoce... Rezultat je „Knjiga izgubljenih prijatelja“, gde se istorijsko i fiktivno često preklapaju sa tolikom uverljivošću da naprosto čujemo glas naratora ili osećamo prisustvo davno nestalih lica.

Naslov direktno upućuje na opskurni, a nemerljivo važan skup dokaza o jednom od najtežih zločina čovečanstva, robovlasništvu i rasnoj segregaciji. Istovremeno, svedoči o besmrtnoj nadi, porodičnoj ljubavi i upornom traganju za silom pokidanim vezama između srodnika. Spis je motiv koji povezuje dva vremena, prostora i vodeća nosioca priče, kao i njene ostale učesnike, ali dok stranice odmiču u zaokupljenosti dešifrovanjem njegovih tragova (neposredno prisutnih kroz fragmente u vidu novinskih isečaka koji odvajaju poglavlja, služeći poput vremenskih portala za prelazak iz jedne linije radnje u drugu), shvatamo kako nije (samo) u NJIMA čitava suština dirljivog, uzbudljivog, konvencionalnog koliko i prkosnog romana.

Dva su uporedna toka priče. Prvi, iz 1875. godine, pripada mladoj Hani Goset, rođenoj u ropstvu i rano odvojenoj od porodice usled surovog, a uveliko nezakonitog čina krađe i rasprodaje oslobođene afroameričke „radne snage“ nekada bogatih plantažera. Društvo postrevolucionarnog Juga i dalje je duboko podeljeno, čak i unutar jedne iste kuće, na one koji su prihvatili nove zakone i druge, koji se protive obavezujućim promenama. Hani stasava na imanju Gosvud, čuvajući tri distinktivne plave perle kao jedini putokaz i zalog ponovnog susreta sa majkom i brojnom rodbinom, prisilno rasutom širom Novog sveta. Nepismena, dok joj njihova lica već blede u sećanju, stasava između dobronamernog uveravanja preostalih sapatnika da je najbolje pomiriti se sa stanjem kakvo jeste, „ne talasati“ niti tražiti odgovore – i lične, neuništive potrebe za održavanjem reči, svesti o identitetu, nade. Zahvaljujući neposlušnosti svog duha, upliće se u potragu koju za gazdom i ugroženim nasledstvom započinju razmažena plantažerova kći Lavinija i njena nezakonita polusestra po ocu Džuno Džejn. Tri tek stasale devojčice polaze na opasan, uzbudljiv put koji im zauvek dramatično menja živote.

Drugi pripovedni tok vodi u 1987. kada, na istom području, nova nastavnica u državnoj školi, bežeći od sebe, dospeva do niza naizgled nerešivih novih izazova. Benedeta „Beni“ Silva, polu-Italijanka nesrećne porodične i ljubavne prošlosti, sa svojih dvadeset sedam godina oseća kao da na duši nosi sav teret ovoga sveta. Njene početne preokupacije su kako sprečiti prokišnjavanje u jedva funkcionalnoj kući koju iznajmljuje i privoleti đake da, ako već ne žele da čitaju neki od retkih, ofucanih primeraka „Životinjske farme“, barem ostanu u učionici tokom časa. Tragajući za rešenjima, nailazi na veće i uzbudljivije tajne, moguća pomoćna sredstva za primarne zamisli, a pomalo klišeizirano i na potencijalno buđenje novih osećanja.

Dok je prva linija radnje pretežno izvedena u upadljivo (i pohvalno) „starinskom“ maniru najboljih romana Marka Tvena ili saga o Sjedinjenim Američkim Državama u vreme građanskog rata, drugi, savremeni tok više je društveno-psihološki obeležen podzapletom o entuzijastičnom predavaču koji se bori da učenici iz unapred otpisanih socijalnih kategorija ipak dobiju priliku za iskorak u životu. „Knjiga izgubljenih prijatelja“, nalik novinsko-oglasnoj mreži koja spaja prošlost sa budućnošću, stvarajući neprekinut kontinuitet, zajednički je činilac i zaokružuje smisao priče na pomalo neočekivan, ali nesumnjivo plemenit način.

Autorkina veština se najupadljivije odražava na oslikavanju datih sredina, ambijenta i naročito ljudi koji ih ispunjavaju. Njene glavne junakinje Hana i Benedeta svaka na svoj način su oštećene i snažne, duboko potištene, ali odlučne da ni pod najtežim okolnostima ne prestanu sa borbom. Zanimljiva je, ipak, bitna razlika koja ubrzo dolazi do izražaja: dok se Hani čvrsto drži korena i svog identiteta, pamćenja kao spasonosne kategorije, Beni svim silama nastoji da vlastite zaboravi, pokazujući kako nema determinisanosti i uvek možemo iznova preokrenuti, preosmisliti svoje postojanje. Do poslednje stranice čitalac uviđa koliko mu je stalo do vođstva njihovih misli, nedoumica, snova i rešenosti postupaka.

Podjednaka upečatljivost karakteriše način na koji su predstavljeni sporedni likovi. Posebno je upadljiva Džuno Džejn, istovremeno privilegovana i diskriminisana, omiljena kći starog Goseta iz vanbračne afere sa metresom u gradu, kreolkom. Džuno je stekla dobro vaspitanje i prefinjene manire osobe naviknute na izobilje, ali se zbog okolnosti svog rođenja i „mešane“ krvi ne uklapa ni u jedan prihvaćeni kalup. Drastične razlike između tri saputnice pod novim okolnostima postaju temelj nove bliskosti, saosećanja i međusobne neophodnosti.

Nešto slično zatiče Beni u hijerarhijskoj podeli svojih učenika, posledici višegeneracijskog prenošenja obrazaca predrasuda, podozrivosti i privilegija na samo jedan deo zajednice (ovde konkretno oličenog u školskom sistemu, koji celokupna finansijska sredstva usmerava na privatne institucije), a što gospođica Silva donkihotovski želi da makar „zagrebe“.

„Knjiga izgubljenih prijatelja“ je slojevit roman čije kombinovanje nekoliko perspektiva omogućava lakše povezivanje sa junacima, njihovim privatnim istorijama i spoljašnjim, opštim kontekstom dešavanja. Uprkos prisustvu katkad istinski strašnih epizoda, sa njegovih stranica isijavaju ljudskost, toplina, uteha i optimizam. Oni su podsetnik da, kao pojedinci, najpre moramo otkriti šta nas najpostojanije određuje, kako bismo civilizacijski pronašli ono što nas, takve, najtešnje spaja – i obavezuje na čovečnost.

Autor: Isidora Đolović


Podelite na društvenim mrežama:

Povezani naslovi
sara pener u rečima se krije moć laguna knjige Sara Pener: U rečima se krije moć
12.06.2025.
Sara Pener je ozbiljnije počela da se bavi pisanjem 2015. godine, nakon što je prisustvovala dirljivom predavanju Elizabet Gilbert, povodom turneje za promociju knjige „Velika čarolija“. Ubrzo se upis...
više
ju nesbe pisati o americi znači pisati o sebi laguna knjige Ju Nesbe: Pisati o Americi znači pisati o sebi
12.06.2025.
Prilikom svoje prethodne posete Beogradu, pre sedam godina, svetski poznati norveški pisac Ju Nesbe, svestrani kultni autor kriminalističkog žanra, ekonomista i muzičar, pre susreta sa čitaocima i nov...
više
rođendan beo shopping centra u delfi knjižari 20 popusta na ceo asortiman laguna knjige Rođendan BEO Shopping Centra: U Delfi knjižari 20% popusta na ceo asortiman
12.06.2025.
BEO Shopping Centar proslavlja peti rođendan, a tim povodom od 13. do 15. juna 2025. u Delfi knjižari BEO Shopping Centar važiće 20% popusta na ceo asortiman. Iskoristite akciju kako biste naba...
više
prikaz romana lusi kako sam upoznao moju lusi  laguna knjige Prikaz romana „Lusi“: „Kako sam upoznao moju Lusi“
12.06.2025.
Beogradski student poreklom iz Trstenika provodi mladost uz najbolju prijateljicu koja je suptilna i rezolutna, nestalna i tvrdoglava. Vrtoglavi niz njihovih doživljaja crta mapu jednog grada, komp...
više

Naš sajt koristi kolačiće koji služe da poboljšaju vaše korisničko iskustvo, analiziraju posete sajtu na sajtu i prikazuju adekvatne reklame odabranoj publici. Posetom ovog sajta, vi se slažete sa korišćenjem kolačiča u skladu sa našom Politikom korišćenja kolačiča.