Šta može da pođe naopako na proslavi rođendana prosečnog sina prosečnog srpskog tajkuna u prosečnoj srpskoj igraonici? Sve! Upravo o tome govori roman
Đorđa Bajića „
Jedno đubre manje“ (konačna verzija), prerada davno rasprodatog romana „Jedno đubre manje“ iz 2015. godine, prvog romana sa
inspektorom Nikolom Limanom kao glavnim likom.
Roman „Jedno đubre manje“ započinje gotovo idiličnom pričom o Milidragu Miliju Krstiću, tom mladom i divnom sinu jednog prepoštenog srpskog tajkuna Mitra Krstića. Mili, zajedno sa svojom svitom udvorica, odlazi na proslavu svog dvadeset i nekog rođendana. U klubu se prepuštaju gotovo detinjem uživanju u golim devojkama i alkoholu. Međutim, da sve ovo ne bi delovalo kao još jedan tabloidni članak o životu mladih Prvih sinova Beograda, pobrinula se zla kob udružena sa maštom autora romana. Mili biva otrovan, a na inspektoru Limanu je da otkrije šta se dogodilo.
Divan uvod za rolerkoster vožnju kroz ono najbolje što Beograd može da ponudi svim ljubiteljima tabloida, tračerskog novinarstva, života tajkuna i njihovih sponzoruša, striptizeta, lakih dama i teških pandura, noćnih klubova, ali i pastoralnih porodičnih odnosa koji pogoduju razvoju najlepših psihičkih poremećaja i ličnih drama. Uz to, Bajić je za potrebe ovog romana kreirao jednog od najslikovitijih maskiranih zlikovaca izvučenog iz srpske mitologije i bačenog na beogradski asfalt. U pitanju je Psoglav, odnosno misteriozni ubica koji se, dok ubija svoje žrtve, krije iza maske psa.
„Jedno đubre manje“ onim svojim čitaocima koji su opčinjeni svetom estrade i poznatih poznatih, kao i onih poznatih nepoznatih, pruža mogućnost da se igraju asocijacija i pogađanja. Autor je ostavio niz prepoznatljivih tragova koji mogu da nam dočaraju koje likove iz stvarnog života je imao na umu kada je kreirao junake iz romana. Koji pravi tajkun se krije iza imena Mitra Krstića? Ko je njegova žena Hrvatica? Ko se krije iza Bajićeve striptizete Sandrice? Ko je u stvarnom svetu tabloidni novinar Filip Otašević? I još čitav niz ovakvih junaka, istrgnutih iz stvarnog života za potrebe romana, defiluju Bajićevim književnim svetom čineći „Jedno đubre manje“ autentičnim svedočanstvom jednog vremena u kome je lepo biti kralj, ali ne i srpski golja.
Triler „Žuta kabanica“ (2013), prvi koji je Bajić napisao, bio je za sve ljubitelje krimića pravo malo osveženje na domaćoj književnoj sceni. Našao i na širem spisku za Ninovu nagradu, što je bio jasan pokazatelj da je Bajić autor na kojeg bi u budućnosti trebalo da obratimo pažnju. Priče romana „
Smrt u ružičastom“ (2021) i „
Umri, ljubavi!“ (2023) hronološki prethode događajima u „Jednom đubretu manje“, iako su napisani i objavljeni kasnije. Konačna verzija „Jednog đubreta manje“ je pročišćena i dorađena – prošireni su pojedini delovi, drugi skraćeni – bitno osvežena i, što mi je bilo ključno, sada u potpunosti uklopljena u serijal i postojeću hronologiju.
Autor: Milan Aranđelović
Izvor:
Bookvar