Zbog čega naslov prvog romana engleskog dramaturga i producenta
Majka Daunija glasi baš „
Istarsko zlato“? Na uvodno pitanje postoji nekoliko odgovora. Kao saradnik – među brojnim drugim filmskim radnicima –
Rajka Grlića i višestruko potvrđeni stručnjak za jugoslovensku kinematografiju, Dauni je dobar poznavalac Hrvatske i Istre. Druga pak naslovna reč romana tiče se tartufa, koji čine vezivni motiv triju epizoda ovog romana-omnibusa. „Istarsko zlato“ je odavno razrađeni porodični biznis koji već dospeva u fazu kada se ne može odvojiti od zločina. Na kraju, „Istarsko zlato“ je prvi deo Daunijeve planirane trilogije
Tri boje Istre.
U delu romana koji govori o sadašnjosti, priča se posreduje kroz Marka Mihailića, bivšeg britanskog policajca koji se vraća u svoju domovinu i uključuje u porodični posao. Posao koji je započet još tokom Drugog svetskog rata, kada je Markov deda Nino praktično nabasao na tartufe kao mogućnost da familija od njih živi. Kao iskusan dramaturg, Dauni ne propušta priliku da ovaj vremenski tok snabde atraktivnim i supstancijalnim znakom epohe: Nino i njegov brat Pino su partizani. Kroz sudbinu dva brata u ratnom vihoru, autor vrhunski – okolišno, sa malo reči – psihologizuje: jednog zanimaju borbe i uspinjanje na lestvici vojne jedinice kojoj pripada, a drugog – novac.
Poslednji (mada, hronološki gledano, početni) deo radnje odvija se u prvom veku nove ere, razdoblju kad su borbe gladijatora bile glavni oblik zabave na rimskom dvoru i među građanima. Osamnaestogodišnja Lucija, koja je trenirala pse za te borbe, pokušava da izvuče svoju porodicu i ljubimce od opasnosti. Upotpunjivanjem vremenskih ravni ovom, trećom polugom, prelazi između triju različitih perioda nepogrešivo postavljaju ritam romana. Takođe, upotpunjuje se trijada nuspojava vremena: ako je u sadašnjosti to pohlepa, a sredinom dvadesetog veka svetski rat, u antičkom Rimu su u pitanju gladijatorske borbe.
Za Luciju će se spasonosnim ispostaviti njeni psi Brutus i Britanika, koji je vode u Istru, do neotkrivenog blaga tartufa. Pošto i Nino može za susret sa tartufima zahvaliti svom ljubimcu Vitu, psi specifičnog njuha se pokazuju kao još jedan vezivni motiv triju ravni romana. S obzirom na kakvoću strukturnih poveznica, i dobrom poznavaocu istarske kulture se otvara nova perspektiva njenog slojevitog nasleđa.
Možda najslojevitija priča jeste ona iz sadašnjosti, u smislu njene sveobuhvatnosti. Naime, Marko Mihailić se vratio iz Britanije u hrvatski deo Istre jer je nakon neuspešne misije izbačen s posla, kod kuće se neumitno upetljava u mrežu porodičnih odgovornosti i kriminalnih aktivnosti koje se protežu kroz vreme, a porodični biznis je u opasnosti. Takođe, on mora da se oproba i u izazovima ljubavi i lojalnosti. Mada se, kao i Marko, i ostali bitni likovi romana pokreću ka introspekciji koja nadmašuje vremenske i prostorne granice kroz trijumfalne i tragične događaje.
Iako „Istarsko zlato“ nudi putovanje kroz dvadeset vekova života na poluostrvu, koliko je pred čitaocima istoriografski roman, toliko je i triler i narativ misterije sa kulinarskim šmekom.
Autor: Domagoj Petrović