Toliko toga je napisano o Tupaku Amaruu Šakuru, verovatno najuticajnijem reperu koji je uzeo mikrofon u ruke. Ipak, „
Tupak Šakur: Autorizovana biografija“ pruža nam novi prikaz ikone čija se rekordna karijera završila skoro jednako brzo kao što je i počela.
Ovu sjajnu knjigu je napisala
Stejsi Robinson, Šakurova prijateljica iz srednje škole, a biografija prikazuje život nezaboravnog repera i njegove brojne idole. Na vrhu te liste je njegova pokojna majka Afeni, koja ga je naučila vrednosti obrazovanja i usadila mu crnački ponos. Afeni je 1999. godine zamolila Robinsonovu da napiše životnu priču njenog sina.
„Prošlo je tek nekoliko godina otkako je bio ubijen, pa sam malo zazirala od toga da zovem članove porodice, da sednem sa njegovim najmilijima da pričamo o njegovom životu“, rekla je Robinsonova. „Svi su još bili šokirani i tužni, ali sam rekla da ću to uraditi. Za svog druga.“
Posle osam meseci ozbiljnog rada, intervjuisanja, pisanja i neprestanog slušanja Tupakovih pesama, Robinsonova je pred sobom imala rukopis. Međutim, nedugo potom, projekat je obustavljen.
Godine su prošle, a 2019. rukopis je predat producentima dokumentarca
Dear Mama: The Saga of Afeni and Tupac Shakur, čija je produkcija tek bila u začetku. Reditelj je pozvao Robinsonovu kao producenta, a nosioci prava su odlučili da biografiju prerade. Prilikom uređivanja teksta tokom pandemije i protesta protiv policijske brutalnosti nad crnačkim stanovništvom, Šakurov opus postao je još značajniji.
„Dok sam uređivala knjigu, njegovi tekstovi i njegov život bili su značajni kao i tokom osamdesetih i devedesetih“, rekla je Robinsonova. „U svojim pesmama je govorio o tome kako policija ubija mlade crnce, i sve je i dalje bilo isto. To nam se i dalje dešavalo ispred nosa. Bukvalno.“
Robinsonova ne prikazuje samo Šakurov život i stihove već beleži i jedno poglavlje crnačke istorije na izmaku 20. veka. U periodu od skoro četvrt veka, od kada je počela da istražuje do objavljivanja knjige, Robinsonova je dobro upoznala i Afeni Šakur. Kada se vratila biografiji, Afenina životna priča je osvajala sve više stranica.
„Ljudi moraju da znaju Afeninu prošlost, jer ona mu je predala štafetu“, rekla je autorka. „Ona je bila izuzetna aktivistkinja, neko ko je sebe žrtvovao za svoju zajednicu, a onda je štafetu predala Tupaku uz reči: ’Sada je red na tebe’.“
Afeni Šakur je bila večita revolucionarka i članica organizacije „Crni panteri“. Samo nekoliko meseci po učlanjenju, kao dvadesetdvogodišnjakinja, uhapšena je sa 20 drugih članova i optužena za zaveru u cilju da se raznese nekoliko njujorških robnih kuća, policijskih stanica i znamenitosti. Suđenje je postalo poznato kao Suđenje dvadeset jednom Panteru. Trudna Afeni, koja nije imala prethodno pravno iskustvo, uspešno se sama odbranila i bila oslobođena svih 156 optužbi sa kojima se suočavala. Tupak se rodio mesec dana kasnije, 16. juna 1971. godine.
Načela o oslobađanju crnaca su preneta na Tupaka i kasnije su dospela i u njegove stihove. Međutim, pre nego što je postao hip-hop velikan koji je napisao pesmu „
Changes“, Šakur je bio samouvereni klinac sa Istočne obale koji je nakon selidbe završio srednju školu u srdačnom gradiću Marin Siti.
„Bila je to vrlo jaka zajednica, a onda se iznebuha pojavio klinac u farmericama preko kojih piše Mandela“, kaže autorka. „Rugali su mu se, ali su ga zavoleli i prihvatili.“
Tu je Robinsonova upoznala Tupaka Šakura preko zajedničkih prijatelja iz srednje škole. Ona je do tada već maturirala i upisala fakultet. Šakur je ubrzo napustio srednju školu i Marin Siti.
Reperove godine provedene u Zalivu živopisno su opisane – što se dâ očekivati od autorke koja je i sama tu odrastala. Ali Šakurovo vreme provedeno tamo nije bilo bajno. Budući umetnik je osećao koliko je njegov životni standard nesrazmeran u odnosu na ostale stanovnike okruga Marin. U svakodnevnim vožnjama autobusom u srednju školu Šakur je prolazio kroz grad čija su brda krasile vile.
Robinsonova sa sigurnošću beleži priču o Marin Sitiju, istorijskoj crnačkoj enklavi okruga Marin. Onima van okruga je ta istorija možda nepoznata. Čak i stanovnici Marina često prećute borbu okruga sa segregacijom.
Marin Siti je nikao kao smeštaj za radnike koji su radili u tamošnjem brodogradilištu tokom Drugog svetskog rata. Mnogi radnici su bili Afroamerikanci koji su napustili jug tokom Velike migracije. Kada se rat završio, belački stanovnici su se povukli dublje u okrug, dok su crnačkim radnicima uskraćivana prava.
Ako je Marin Siti imao uticaj na Šakura, onda je i on imao uticaj na grad. Tupak Šakur je 1992. godine potpisivao autograme na muzičkom festivalu u ovom gradu, kada je izbila tuča između njega i njegovih starih drugova iz grada. Odjeknuli su pucnjevi i zalutali metak je ubio šestogodišnjeg dečaka Kaida Voker-Tila koji je vozao bicikl po festivalu. Prema izveštajima, pištolj je bio registrovan na Šakura, iako on nije povukao obarač.
Šakurova reputacija u Marinu je možda zauvek obeležena ovim gubitkom. Odselio se za Los Anđeles i njegova karijera se vinula u nebesa, čak i pored drugih kontroverzi, pravnih problema i povremenih diskusija u kongresu o tome da li gangsterski rep loše utiče na američku omladinu.
Međutim, čak i ako se ne usredsredite samo na Ameriku, Zapadnu obalu i okrug Marin, biće jasno da je Tupak sveprisutan. Njegov lik nalazi se na majicama, a njegova muzika izbija iz slušalica širom planete.
„Drago mi je što je knjiga imala topao prijem“, rekla je Robinsonova. „Primetila sam da čitaoci u Rumuniji, Finskoj, Brazilu i mnogim drugim državama objavljuju fotografije moje knjige. Iskreno, predivno je što je Tupak na mnoge, i to širom sveta, ostavio toliki trag.“
„Svaki put se zapanjim kada pregledam Tupakove naloge na Fejsbuku i Instagramu. Prepuni su objava ljudi iz svakog Zemljinog kutka, koji ponosno pokazuju svoje tetovaže i majice s njegovim likom, koji pevaju njegove pesme. I uvek pomislim kako li je do toga došlo. A odgovor je:
zbog njegove muzike. Poruke kojima ga je majka učila i koje je samostalno naučio Tupak je preneo u svoju muziku – a one su i danas značajne.“
Jedan prizor koji se neprestano pojavljuje u ovoj knjizi jeste Tupak Šakur, kao dečak, koji jedinu sigurnost nalazi u svesci koju drži. Njegova poezija ispunjava stranice ove biografije, a drhtavo napisane pesme iz detinjstva prožimaju priče porodice i prijatelja. Čak i pored svega što je sam napisao ili što je o njemu napisano, Šakurov naglo prekinut život i dalje inspiriše ljude da pišu.
Ako ne znate ništa o Tupaku Šakuru, ova knjiga će puno toga da vas nauči. Ako mislite da znate sve – varate se.
„Tupak je bio jaka, ali i veoma ranjiva osoba“, rekla je Robinsonova. „Ljudi su se poistovećivali sa njegovim porukama jer su osećali kao da im se lično obraća. Osećali su da je on razumeo njihov bol. A tako je i danas.“
Autor: Mimi Pinson
Izvor: marinmagazine.com
Prevod: Đorđe Radusin