Svet „
Alise u Zemlji čuda“
Luisa Kerola, u kojem nemoguće postaje moguće i ništa nije onako kao što izgleda, više od vek i po ne prestaje da fascinira generacije čitalaca širom sveta.
Kako samo godine lete, a bogami i decenije, pa i vekovi. Ko još može da poveruje da je Luis Kerol svoj legendarni roman „Alisa u Zemlji čuda“ napisao i objavio pre gotovo punih 160 godina? To zvuči zaista neverovatno, posebno imajući u vidu koliko ovo delo i dan-danas deluje sveže i savremeno. Mada... Tako je to sa svim klasicima: oni su otporni na vreme i ne podležu njegovom okretnom zubu.
Zaplet ovog romana sigurno već znate, bar u najuopštenijim crtama. Radoznala devojčica Alisa jednog sunčanog dana sasvim neočekivano upada u zečju jamu tokom potere za Belim Zecom, i tako dospeva u Zemlju čuda, svet u kojem „nemoguće postaje moguće i ništa nije onako kao što izgleda“. Alisa na svom putovanju kroz Zemlju čuda sreće niz fascinantnih likova, uključujući Češirskog Mačka i Ludog Šeširdžiju, a pomoću čarobnih napitaka malo-malo menja svoju veličinu: čas je ogromna, a čas minijaturna, što dovodi do brojnih komičnih i apsurdnih situacija. U potrazi za pravom merom, naša junakinja će doživeti brojne nezaboravne avanture.
Luis Kerol je pseudonim Čarlsa Latvidža Dodžsona, vikara i učitelja, koji se rodio 1832. a preminuo 1898. godine. Kerol/Dodžson je priču o Alisinim doživljajima prvi put ispričao da zabavi svoju mladu prijateljicu Alisu Lidel dok su se vozili čamcem sa njenim ocem i sestrama. Ona ga je kasnije zamolila da te prekrasne priče zapiše i on ju je poslušao. Tako se 1865. godine u knjižarama našao roman za decu „Alisine pustolovine u Zemlji čuda“, kasnije poznatiji pod skraćenim naslovom „Alisa u Zemlji čuda“. Uspeh koje je delo doživelo bio je toliko veliki da je pisac šest godina kasnije objavio i nastavak koji je naslovio „Alisa s one strane ogledala“.
Danas je „Alisa u Zemlji čuda“ jedan od onih klasika koji se ne dovode u pitanje, delo koje od početka prate pozitivne kritike i koje se danas ubraja među najpoznatija dela viktorijanske književnosti. „Alisa u Zemlji čuda“ je imala i ima veliki uticaj na popularnu kulturu i književnost, posebno u žanru fantastike. Knjiga je prevedena na 174 jezika i širom sveta prodata u neprebrojivo mnogo primeraka, postavši fenomen čiji značaj ne jenjava. „Alisa u Zemlji čuda“ je nadahnula brojne adaptacije, pretočena je u filmove, opere, mjuzikle, balete, video-igre... Kerol je, očigledno, uspeo da pogodi nešto što zbog čega njegovo delo iznova i iznova privlači nove i još novije generacije.
„Alisa u Zemlji čuda“ je pomogla da se okonča period didaktičnosti u književnosti za decu, te da se započne onaj u kojem pisanje za decu ima cilj da oduševi, zabavi i podstakne na samostalno razmišljanje. S tim u vezi, Kerolov roman se smatra jednim od najkarakterističnijih predstavnika takozvanog žanra
literarnog apsurda. Kako bi shvatila apsurd koji je okružuje, Alisa će (a sa njom i čitalac) morati dobro da razmisli i preispita sve što se podrazumeva.
Luis Kerol se sa puno mašte i veštine poigrava svojom junakinjom i logikom, što je doprinelo da ovaj roman postane i ostane popularan i rado čitan, a njegovi verni čitaoci nisu samo deca, već i odrasli, a među tim čitaocima i obožavateljima bili su kraljica Viktorija i mladi
Oskar Vajld. Čuveni Volt Dizni je svojevremeno izjavio da ga nijedna priča u istoriji engleske književnosti nije oduševila koliko „Alisa u Zemlji čuda“ Luisa Kerola, pa zato i ne čudi da ju je 1951. pretočio u
voljeni animirani film, a decenijama kasnije
svoju verziju Alisinih avantura podario nam je i Tim Barton, snimivši igranu adaptaciju sa Mijom Vašikovskom u naslovnoj ulozi.
Novo Lagunino izdanje „Alise u Zemlji čuda“ donosi prevod
Zorana Penevskog, pisca i strip-scenariste, prevod koji ovo remek-delo čini još primamljivijim savremenoj publici. Ovo izdanje je, kako i dolikuje, upotpunjeno izvornim ilustracijama sjanog Džona Tenijela, koje se na maestralan način nadovezuju na Kerolovu pisanu reč i dopunjuju je. Te četrdeset i dve ilustracije su zaista dragocene i bez njih „Alisa u Zemlji čuda“ svakako nije kompletna. U pitanju je esencijalno delo koje morati imati u svojoj biblioteci, bilo da ste dete ili se tako još uvek (povremeno) osećate.
Autor: Đorđe Bajić
Izvor: časopis Bukmarker, br. 48