Kata Mijić: Zbog Kejt Mičel neću se odreći pseudonima Kate Mitchell

U knjižarama u Srbiji pojavio se roman „Izdana“ hrvatske kraljice ljubića Kate Mitchell u izdanju najveće srpske kuće – Lagune. To je prvi roman Kate Mitchell objavljen u Srbiji, iako srpska publika Katu već dobro poznaje jer je u Hrvatskoj objavila trinaest knjiga koje su čitane u cijeloj regiji.



U romanu „Izdana“ obrađena je osjetljiva tema pobačaja koja se rijetko pojavljuje u ljubićima – glavnoj junakinji Danijeli koja ostane trudna partner postavlja ultimatum, pobačaj ili prekid. Junakinje Kate Mitchell kroz životne ispite moraju se izboriti za sebe, pa to uspijeva i Danijeli, ali povrijeđena izdajom oca vlastitog djeteta, svoje srce ne može otvoriti novoj ljubavi. No, nisu svi muškarci isti i u njezinu se životu pojavljuje se Miroslav koji mudrošću i strpljenjem nastoji doprijeti do njezina srca. Obrati u romanima kate Mitchell stavljaju na kušnju sve protagoniste, pa tako i u romanu „Izdana“ zbog iznenadne nesreće Danijela mora preispitati svoju ljubav prema obitelji svoga sina i prema novoj ljubavi koja joj obećaje budućnost.

S Katom Mijić, koja piše pod pseudonimom Kate Mitchell, razgovaramo o njezinim očekivanjima od srpske publike, o teškoj temi pobačaja koju je obradila u ljubavnom romanu, o njezinim likovima koji se razvijaju kroz životne ispite u kojima trebaju otkriti svoje jake strane te o mogućnostima koje otvara srpsko izdanje njezina najnovijeg romana.

U Hrvatskoj ste objavili 13 knjiga kod nekoliko izdavača, a roman „Izdana“ prvi je vaš roman objavljen u Srbiji. Kako je došlo do toga da roman „Izdana“ objavi najveći srpski izdavač Laguna?

S obzirom na situaciju kakva je bila kod nas, teško da se suradnja mogla odviti mnogo ranije. U izdavaštvu je situacija teška, a to se uvijek odrazi na one koji objavljuju. Čini mi se kao da sve ove godine tražim „ono pravo“ i da mi to nikako ne polazi za rukom, barem ne onako kako bih ja željela. U domaćeg autora trebalo bi se ulagati, inače ostaje neprimijećen pored svih razvikanih naslova neke izdavačke kuće. Nije problem objaviti knjigu, problem je opstati, a meni to ipak uspijeva. S Lagunom sam stupila u kontakt prije dvije godine, i naravno, uvijek krećem od onih najboljih. Istina, odužilo se, ali je knjiga izišla, a nadam se da će ona otvoriti put ostalim knjigama. Izuzetna mi je čast biti njihov pisac i čvrsto vjerujem da će naša suradnja biti duga i uspješna. Doći do što većeg broja čitatelja, to je san svakog pisca, pa i moj. To je ipak novo tržište. Ne očekujem čudo, ali nadam se da će knjiga biti dobro prihvaćena.

U romanu „Izdana“ bavite se sudbinom mlađe žene koja odlučuje zadržati dijete i prekinuti vezu sa partnerom koji je nagovara na pobačaj. Odakle inspiracija za teme koje pišete? Zašto ste se odlučili napisati priču koja pokazuje da žena zapravo odlučuje o rađanju, a ne muškarac.

Inspiraciju za svoje knjige pronalazim u svakodnevnom životu, u različitim sudbinama ljudi, a svakako, poseban naglasak imam na žene, pogotovo na one kojima se nastoji oduzeti ono što joj po zakonu prirode, ili bilo kojem drugom zakonu pripada. Jako sam osjetljiva na takve situacije. Zavaravanje, laži, manipulacije… sve mi je to strano, i nekako mi nema nikakvu poveznicu s ljubavlju. Koliko god muškarac mislio da je važan, njegovi postupci mogu dokazati da to i nije istina. Birati između muškarca i nerođenog djeteta? Ja ni u jednom trenutku ne bih bila u dilemi. Ako se postavljaju uvjeti, to nije ljubav. Onaj tko se želi riješiti svojeg djeteta, kakav je čovjek? To sve govori o njemu. Naravno, žena na kraju odluči. Hoće li ići težim ili lakšim putem, to je njen izbor. Svakako, nisam ni za kakvu prisilu, i to sam jasno napisala u knjizi. „Da“ ili „ne“, taj kratki odgovor sve mijenja. Najvažnije je ne ići protiv sebe i svoje savjesti, imati stav i čvrsto stajati iza njega po cijenu svega.

U romanu je pozitivan lik Miroslava koji se zaljubi u mladu ženu s djetetom i pruža joj zaštitu, očekujući da će steći njezino povjerenje nakon teškog razočarenja u muški rod. Traže li čitateljice u ljubavnim romanima utočište od stvarnosti u kojoj su velikodušni muškarci zaštitnici rijetkost? Koliko su kod nas česti muškarci poput Toma koji nije spreman na dijete, a gdje su muškarci poput Miroslava, koji ženi pružaju sigurnost?

I sama sam velika ljubiteljica ljubavnih romana. Pročitala sam ih na tisuće. Traže li žene utočište u ljubavnim romanima? Naravno da traže. Svaka žena ima svoje snove, i viziju onog što je željela, a nije dobila. Proživljavati nečiju sudbinu bez straha da ćeš biti povrijeđen, nije li to predivno? U dobro napisanoj knjizi čitatelj se može poistovjetiti sa glavnim likom, može proživljavati emocije, i svakako, može izabrati stranu kojoj je naklonjenija. Muškarci zaštitnici jesu rijetki, ali postoje. Nemaju svi tu sreću da žive pored takvog muškarca, ali sretnica ima, i drago mi je da je tako. Bez obzira na sve, nikada sve naše želje nisu ispunjene. Uvijek imamo te neke snove, čežnje koje rijetko izbijaju na površinu, i većinom su pokopane duboko u nama.

Muškarci poput Toma nisu rijetkost. Na dijete nije spreman muškarac koji ne voli svim svojim srcem, pa koristi razne izgovore. Ondje gdje je ljubav, postoji i rješenje. Život ima recept za sve situacije. Ponekad na teži način naučimo što nam doista treba u životu. Ona koja je imala posla sa Tomom, znat će i te kako cijeniti muškarca poput Miroslava.

U svojim romanima pišete o ženama koje se nastoje izboriti za svoje osjećaje i svoju ljubav bez kompromisa i glavne junakinje vaših romana uvijek su žene. Je li ženama teže u današnjem svijetu? Koje su jake snage koje ženama mogu pomoći u životu, bez obzira na to hoće li naći muškarca svog života ili ne?

Moje junakinje su jake žene, one koje znaju što žele, ili ih život natjera da to shvate. Svaka žena je jaka, jer nema izbora. Svaka će se boriti za ono do čega joj je stalo svim mogućim sredstvima, dopuštenim, naravno. Je li nam teže? Je i nije. Nekako, žena mora biti žena, s tim se slažem, ali žena isto tako mora biti neovisna, društvena, ona koja će jednako ulagati u ljubav, ali i u karijeru. Vrijeme kada se muškarac brinuo o financijama, prošlo je, na sreću. Žena može sve. On nije rođena da bi bila u nečijoj sjeni. Ona je rođena za prijestolje i na njemu treba biti. Pa što ako ne pronađe muškarca svog života? Nikada naša sreća ne bi trebala ovisiti o drugoj osobi. Mi smo graditelji svoje sreće, a druga osoba može je samo upotpuniti. Svaka žena treba imati svoj cilj, nekoliko njih, za svaki slučaj. Žena će se uvijek dočekati na noge, kakva god situacija bila. Svakako sam mišljenja da smo superiornije od muškaraca, raznovrsnije, snalažljivije… Ne posjedujemo fizičku snagu, ali posjedujemo nesalomljiv duh, a to je pravi blagoslov za svaku ženu.

Na srpskom izdanju romana ime Kate Mitchell napisano je fonetski, kao Kejt Mičel, a čitateljice ljubavnih romana u Srbiji već dobro znaju tko piše pod tim imenom. Je li Kejt Mičel pomak prema izlasku iz pseudonima? Jeste li razmišljali o objavljivanju romana pod vlastitim imenom Kata Mijić?

Tko stoji iza pseudonima nije nikakva tajna. Većina zna čije se ime krije iza Kate Mitchell, ili Kejt Mičel, pogotovo ljubiteljice ovog žanra. Ne, ovo nije pomak prema izlasku iz pseudonima. Na mojoj prvoj knjizi stoji Kate Mitchell, a nadam se da će biti i na zadnjoj. Zašto mijenjati nešto što nije loše ni u kojem pogledu? Nekako mi je draže odvojiti svoja dva posla, i to mi na ovaj način uspijeva. Kata Mijić  je jednostavna osoba, konobarica, majka, baka… A Kate Mitchell je nešto sasvim drugo. To je drugačiji svijet, drugačije obaveze, i volim biti dva u jedan (smijeh)!

Ne, ne bih ga mijenjala. Pseudonim me je obilježio i iza njega stoji silan trud. S obzirom na to koliko godina ga koristim, poistovjetila sam se s njim sasvim dovoljno da ga zavolim. Nikad nisam patila od neke narcisoidnosti i želje da moje ime bude na prvoj korici knjige. Nikad mi to nije bilo bitno. Važno mi je da imam svoju publiku, i nijedna knjiga ne bi dobila, niti izgubila na vrijednosti zbog pseudonima. Piše Kate Mitchell, čitaj Kata Mijić… haha. Nebitno je kako se zovem, nego što i koliko dobro radim.
 
Autor: Sandra Pocrnić Mlakar
Izvor: samopozitivno.com