Ludački brz, vrhunski ispripovijedan psihološki triler „Zamka“ njemačke književnice Melani Rabe je knjiga o zločinu. Junakinja ove knjige, poznata književnica Linda Konrads zagonetka je za čitaoce i medije. Živi sasvim povučeno. Već dobrih jedanaest godina nije nogom kročila van svoje vile na Štarnberškom jezeru. Uprkos svim problemima, Linda je veoma uspješna. Samo malobrojni, međutim, znaju da književnicu povrh svega muči i grozna uspomena iz prošlosti. Prije mnogo godina Linda je zatekla svoju mlađu sestru Anu brutalno ubijenu – i vidjela je ubicu kako bježi. Njegovo lice progoni je i u snovima. A onda je jednoga dana baš njega ugledala na televizijskom ekranu. Za Lindu je to dovoljan razlog da skuje prepreden plan – iskoristiće zaplet svog novog romana da ubicu namami u zamku.
Živite u Kelnu i bavite se raznim zanimljivim profesijama: pisac, scenarista, bloger, autor performansa, pozorišna glumica... Kako to sve postižete?
Moram priznati da sam se vratila na neke od svojih aktivnosti čim sam uspjela da se izvučem iz pisanja. Željela sam da budem pisac već dugo vremena i već neko vrijeme bilo mi je postalno naporno sve što uradim: da svakodnevno zarađujem novac kao novinar, da pišem svoje knjige noću i pronalazim vremena za sve druge stvari koje me zanimaju. Ali ako vam se dopada ono što radite i zaista ste puni strasti prema tim stvarima, onda nije previše teško prikupiti energiju.
Od svih ovih obaveza koje obavljate, u kojima najviše uživate? Šta radite najbolje, u čemu ste najuspješniji?
Definitivno volim pisanje romana i mislim da su me sve druge stvari koje sam radila pripremile za izradu knjiga. Kao novinar, pišem po cio dan, svaki dan. Naučila sam kako da pravilno istražujem. Kao glumica, saznala sam puno o dijalogu i o unutrašnjem svijetu fikcionalnih likova i tako dalje. Volim sve aktivnosti koje ste pomenuli. Ali najviše volim da pišem romane i mnogo sam u tome bolja nego u svim ovim drugim stvarima.
Vi pišete uglavnom knjige žanra triler. Imate li neki poseban razlog za ovo? Šta Vas najviše inspiriše da pišete ovaj žanr?
Za sada pišem trilere, ali se ne bih odredila kao pisac trilera per se. Posljednjih godina, od svih ideja koje su mi pale na pamet nastali su dobri trileri. Ako imam različite ideje, napisaću različite knjige, možda i klasične romane. Ali volim da pišem trilere, volim neizvjesnost, obožavam da stvaram dobar osećaj koji vas tjera da okrećete stranice. Zabavno je stvoriti veliku misteriju koja drži ljude u neizvjesnosti. Volim da pišem izražene psihološke trilere. Ali da nemaju previše nasilja i krvi.
Ako se ne varam, Vi ste objavili nekoliko cijenjenih knjiga. Vjerujem da su Vam te knjige drage, a da li Vam je, zbog nečega, jedna posebno omiljena?
Objavila sam dvije knjige do sada, „Zamka“ i „Istina“. Moja prva knjiga je do sada prevedena na mnogo različitih jezika. Ne mogu da kažem koja mi se posebno sviđa. Izvinite!
Glavni likovi romana „Zamka“ i „Istina“ su žene. Da li su žene bolji protagonisti?
Mislim da je najvažnija stvar da dobri protagonisti imaju mnogo strana svog karaktera. Rod je za mene sekundarno razmatranje. Kada to kažem, znači da sam imala mnogo zabave sa svojim ženskim protagonistima. Volim stvaranje fino osmišljenih likova, uvodeći ih u nevolje i dopuštajući im da se razvijaju, rastu i postanu jači.
Meni se posebno dopada Vaša prva knjiga „Zamka“ pa bih Vas zamolio da mi kažete po čemu je ovaj roman tako osoben?
„Zamka“ govori o autentičnoj ličnosti koja je oslobodila Lindu Konrads, koja više godina nije napuštala svoju kuću. Bila je traumatizovana nakon ubistva sestre. Ubica nikada nije uhvaćen. Nekoliko godina kasnije, ona vjeruje da je vidjela ubicu na TV-u i odlučuje da ga privuče da dođe u njenu kuću i da ga natjera da prizna.
Ko je ubica An, mlađe sestre Linde Konrads? Koji je bio pravi motiv za njeno brutalno ubistvo?
Ne mogu vam to reći! To bi bio takav spojler!
U knjizi „Istina“ pišete o biznismenu Filipu Petersenu, o njegovom neuspjelom putu ka Južnoj Americi. Ko je „stranac”, koji nakon nekog vremena dolazi kod supruge Filipa Petersena? Koje su njegove stvarne namere?
Izvini! Ne mogu ti reći taj dio završetka knjige. Svaki čitalac mora to sam da otkrije. Ne bih željela da pokvarim užitak u kraju priče ljudima koji bi i dalje voljeli da čitaju knjigu.
Da li postoji osoba koju ste u svom privatnom životu susretali, a da Vam je kasnije ta ista osoba poslužila kao inspiracija za stvaranje likova u svojim knjigama?
Ne još! Uvijek miješam stvarne događaje i likove sa stvarima koje sam prosto izmislila.
Roman „Zamka“ će uskoro biti pretočen u holivudski film. Kako doživljavate novi život svog teksta, koji više ne možete da kontrolišete?
Vratiti se na nešto što sam već ostavila iza mene osjećam kao kaznu. Kao autor uvijek pokušavam da se stalno razvijam u smislu predmeta i stila. Moj život ne stoji mirno, stvari se uvijek mijenjaju i to se reflektuje u mom pisanju. Dok završim roman, obično postoji nova tema koja me interesuje i kojom želim da se bavim u svome pisanju, a izuzetno sam zadovoljna što mogu da predam scenario „Zamke“ u sigurne ruke drugih, tako da sam u međuvremenu slobodna da se posvetim pisanju novih romana. Pisac koga je angažovao studio, Filis Nađ, trenutno radi na adaptaciji u Holivudu. Ima fantastičan kreativni um. Radila je na scenariju za „Kerol“ u kojoj glume Kejt Blančet i Runi Mara i nominovana je za Oskara za svoj rad. Ona je idealna osoba za taj posao.
Vodite blog intervju - www.biographilia.com. Da li Vam je neko od sagovornika pružio inspiraciju za likove u romanima?
Volim da razgovaram sa inspirativnim ljudima i veliko mi je zadovoljstvo što mogu na mom blogu da podijelim sa svijetom neke od ovih susreta. Zapravo, nekoliko likova u mojim knjigama dijeli neke odlike sa ljudima koje sam srela u stvarnom životu, bilo u intervjuima ili jednostavno u svakodnevnom životu. Ponekad je to najmanja pojedinost koja se zalijepi za vas, a čini čovjeka zanimljivim i jedinstvenim. Sasvim je tačno da mi pisci crpimo inspiraciju od onoga što vidimo, čujemo, čitamo ili opažamo – pogotovo od onih oko nas. Ponekad kada pišem, razmišljam o tome kako prijateljica sklanja kosu sa lica ili o posebnom načinu na koji stari čovek drži cigaretu i ispija pivo na uglu svake večeri - i na kraju će sve to završiti u tekstu. Ali ja ne planiram ove stvari, već samo uzimam male detalje.
Univerzalne teme i „velike“ priče
Melani Rabe (1981, Jena) odrasla je u Tiringenu na selu sa četiristo stanovnika i u jednom malenom gradu njemačke pokrajine Sjeverne Rajne – Vestfalije. Studirala je književnost i medije i komunikaciju u Bohumu. Živi u Kelnu – i radi kao književnica, scenaristkinja, blogerka, autorka performansa i pozorišna glumica. Više puta je nagrađivana za književno stvaralaštvo. Njen roman „Zamka“ objavila je Laguna u prevodu Dušice Milojković.
Melani Rabe je autorka dva zapažena bestselera „Zamka“ i „Istina“. Oba ova romana dešavaju se u Njemačkoj. O tome šta ih čini toliko relevantnim za međunarodnu publiku, Rabe kaže da su joj često strani urednici rekli da je ona njemački autor sa međunarodnim stilom jer su njene priče tako „velike”. Univerzalne teme - poput ljubavi, gubitka, straha i kako ih prevladati - zapravo su mnogo interesantnije za nju od regionalnih referenci, na primjer. Iako se njen debi roman „Zamka“ odvija na jezeru Štarnberg, njena nova knjiga u Hamburgu, lako bi se mogle njene priče „preseliti“ na neke druge lokacije, a da ne izgube svoj duh. Za Melani Rabe pričanje priče je manje pitanje mjesta, a više priča o ljudima, odnosima, psihologiji i emocijama. Uprkos tome, ona vjeruje da su njene knjige „njemačke“ knjige, pošto je ona Njemica rođena u Istočnoj Njemačkoj, školovala se u regiji Oberberg, studirala u dolini Rura, a sada živi u Kelnu - te lokacije se mogu „osjetiti“ u njenim knjigama.
Autor: Vujica Ognjenović
Izvor: vijesti.me