Intervju - Vikas Svarup: Indijski pisci su pobjegli od tradicionalnog kalupa pisanja

Autor proslavljenog romana "Pitanja i odgovori", po kome je snimljen film „Milioner iz blata“, ovjenčan brojnim Oskarima, napisao je uzbudljivu modernu bajku.



"Slučajna učenica", roman indijskog pisca Vikasa Svarupa je optimistička knjiga o životu u kome se ne dobija ono što se zasluži već ono za šta se izborimo... Takva je sudbina i Sapne Sinhe, mlade Indijke.

Ona radi u prodavnici tehničke robe u centru Delhija. Mrzi svoj posao, ali je ambiciozna i zna da bez njene zarade porodica neće moći da opstane. Dok jednog dana odlazi na pauzu za ručak, prilazi joj čovjek koji tvrdi da je vlasnik jedne od najvećih indijskih korporacija.

Kaže joj da traži nasljednika i da želi da taj nasljednik bude upravo ona. Ipak, postoji sedam ispita koje Sapne Sinhe mora da položi.

Vikas Svarup, autor proslavljenog romana "Pitanja i odgovori", po kome je snimljen film „Milioner iz blata“, ovjenčan brojnim Oskarima, napisao je uzbudljivu modernu bajku.

Svarup je rođen 1963. u Alahabadu, a više od dvije decenije radi za indijsko Ministarstvo spoljnih poslova. Službovao je u Turskoj, SAD, Etiopiji, Velikoj Britaniji, Južnoj Africi, Japanu. Živi u Indiji (sa suprugom Aparnom, slikarkom, i sinovima Aditjom i Varunom) odakle je i govorio za ART Vijesti.

Šta Vas je podstaklo na pisanje romana „Slučajna učenica“?

"Slučajna učenica" je 21. vjekovna obrada drevne teme obreda prelaska u odraslu osobu. Ona se takođe igra sa svim onim poslovnim knjigama o 7 ili 10 navika uspješnih ljudi, velikih izvršnih direktora i sl. Smatrao sam da će biti zanimljiva ideja da istražim savremenu Indiju kroz prizmu mlade žene na putu samootkrivanja. Izazov je bio napisati cijelu knjigu u prvom licu iz ženske perspektive.

Koliko su stvarno mogući događaji opisani u knjizi danas u Indiji, ili bilo gdje drugdje?

Vjerujem da su događaji opisani u mom romanu mogući i mogu se dogoditi u bilo kojoj zemlji. Uostalom, potraga za novcem je univerzalna pojava. Kao i želja za samootkrivanjem.

U ovom romanu je istaknuta socijalna pozadina. Što nam govori rastuća nejednakost između bogatih i siromašnih danas u svijetu?

To je stvarnost koju ćemo morati da prihvatimo. Siromaštvo postoji u Indiji i u nekim drugim zemaljama širom svijeta. Ali stvar koju sam istakao u mojim romanima je da siromaštvo ne ograničava preduzetništvo. Čak i siromašni tegljač rikši koji zarađuje manje od dva dolara dnevno štedi i pokušava da pošalje svoju djecu u školu, tako da oni mogu odahnuti u životu, kad on već nije mogao. Zato slamovi Mumbaija i Delhija nijesu mjesta beznađa i očaja. Ljudi tamo stalno rade, pokušavaju da se izbore i naprave bolji život za sebe. Oni su prepuni energije uz domišljatost.

Šta nam govori priča Sapne Sinhe? Da, ima nade, trebalo bi biti optimista i borac. Ili je to samo priča?

Sapnina priča je priča o savremenoj indijskoj djevojci. Bio sam inspirisan ženama Indije. Sapna bi mogla biti bilo koja mlada žena koja putuje metroom na posao svaki dan, brine za svoju porodicu i sanja o boljem životu. Ona je neko ko se bori protiv nepravde, ima srca za siromašne i marginalizovane i hrabro se suočava sa nedaćama.

Da li je uspješan onaj ko nije siromašan?

Sadašnja opsesija u Indiji je više za slavom nego za novcem. Svi žele da postanu poznati, a oni vjeruju da ako postanu poznati takođe će postati bogati. Nikada ne možete generalizovati Indijce, ali je istina da su mladi opsjednuti slavom, rijaliti TV emisijama i pozivima za kasting iz Bolivuda koji nude najbolju moguću šansu za dobijanje svojih petnaest minuta slave. Domet televizije u svakom selu u zemlji znači da svako može da sanja veliki san. Dakle, u mojim knjigama ja pokušavam i istražujem fascinirajuće i često mračne implikacije opsesije današnje generacije slavom.

Vaš roman je magična potraga za srećom. Zašto je to vječita tema?

Zato što je traganje za srećom, pored osnovnog preživljavanja, svakako jedan od najosnovnijih problema svakog ljudskog bića na planeti. Abraham Maslov (istaknuti američki psiholog, prim, V.Og.) je odavno ukazao na to u svojoj hijerarhiji potreba. Kada se zadovolje potrebe za hranom, sigurnošću, ljubavlju i samopoštovanjem, duboka želja za kreativnim izražavanjem i samoaktuelizacijom isplovljava na površinu. U tome je suština traganja za srećom. Sreća može imati više oblika, ali to je osnovni pokretač većine naših odluka.

U ovom romanu odslikali ste veliki portret savremene Indije. Šta je u ovom romanu stvarno, a šta je preuveličano?

Indija je vjerovatno najraznovrsnija i najkompleksnija zemlja na planeti. Zemlja sa mnoštvom religija, jezika i kulturnih tradicija.

Indija je takođe i zemlja u kojoj institucionalizovana nejednakost postoji već hiljadama godina, i bila je van zakona od strane Ustava poslije nezavisnosti. Dakle, kako se zemlja globalizuje, tradicija se brusi prema modernosti. Posebno se moraju rastaviti na činioce zahtjevi i želje “aspiracione Indije”, u Indiji mladi čine više od 60 odsto stanovništva. Svaki pisac koji piše o modernoj Indiji mora da uzme u obzir ove mnoge Indijce koji koegzistiraju u okviru indijske države.

Pitanja koja sam dotakao u romanu su stvarna. Imamo probleme prinudnog braka i dječijeg rada i trgovine organima o kojima se u posljednje vrijeme govori. TV rijaliti je takođe postao prilično zastupljen u Indiji. A ja koristim ove prave svjetske incidente na fikcionalizovan način. Takođe sam želio da stvaranjem likova koji su neznatno veći od života ulijem u svoju priču dosta dramskih incidenata koji će na privlačan način pomjerati priču naprijed. Ali to ne znači da su moji zapleti postali potpuno nerealni ili lišeni realne svjetske logike.

Vi ste bili diplomata. Kako ste pronašli inspiraciju za roman “Pitanja i odgovori” po kome je snimljen film “Milioner iz blata”?

Ja sam “slučajan” pisac. Nikada nijesam ni pomislio da ću biti pisac i niti sam napisao riječ fikcije za skoro petnaest godina poslije mog diplomiranja. Tek kada sam dobio službu u Londonu dobio sam inspiraciju da pokušam da pišem fikciju, motivisan nekim od mojih savremenika iz Inostranih poslova, koji su napisali romane. Napisao sam ovaj roman u posljednja dva mjeseca mog diplomatskog rada u Londonu 2003. Oduvijek sam bio zainteresovan za psihološke procese koji dejstvuju u kvizovima. Kako jedan od mojih likova u knjizi kaže, “Kviz nije toliko test znanja, koliko je test memorije”. A naše pamćenje je produkt raznih stvari, naših iskustava, naših snova i želja, ne samo onoga što se uči u školi. U stvari, uvijek sam bio impresioniran znanjem koje čak običan čovjek posjeduje. Takođe sam pročitao vijest iz štampe, od prije deset godina, kako su djeca sa ulice, koja nikada nijesu išla u školu, počela u potpunosti sami da koriste računar. (To se zvalo projekat Rupa u zidu, a otpočela ga je grupa naučnika u sirotinjskim slamovima u Delhiju). To nam govori da znanje nije ekskluzivno rezervisano za elitu koja ide u školu. Dakle, osnovna ideja romana “Pitanja i odgovori” je bila da pokažem da privilegija i bogatstvo nijesu prepreka za genijalnost i da ponekad “ulično” znanje može biti podjednako važno kao “knjiško” znanje, da bi se osvojila pobjeda u kvizu.

Koliko Vam je uspjeh debitntskog romana “Pitanja i odgovori” pomogao kao piscu? Imali ste sreće, zar ne?

Uspjeh knjige me nije promijenio, ali možda je promijenio percepciju drugih ljudi o meni. Ranije sam bio poznat kao diplomata, sada sve više kao pisac. Ja lično više volim da se nazovem diplomatom koji piše. Moj život je svakako postao mnogo užurbaniji nakon “Milionera iz blata” zbog zahtjeva od strane mojih raznih izdavača i medijskih organizacija širom svijeta.

Vi pišete na engleskom jeziku. Danas je indijska književnost pisana na engleskom jeziku jedna od najboljih svjetskih književnosti. Zašto je to tako?

Prije svega indijski pisci koriste engleski na način koji se veoma razlikuje od zapadnih pisaca. Drugo, sada postoji istinska glad u svijetu za priče o Indiji. Ljudi su radoznali da saznaju šta pokreće najveću svjetsku demokratiju. Mislim da je ovo uzbudljivo vrijeme za indijsku fikciju. Indijski pisci su pobjegli od tradicionalnog kalupa pisanja i eksperimentišu sa novim temama i novim konceptima. Možda je sve ovo dio novog preporoda.

Kao diplomata Vi ste službovali u Turskoj, SAD, Etiopiji, Velikoj Britaniji, Južnoj Africi, Japanu... Šta ste saznali od ovih različitih kultura i zemalja? Da li je to dar za pisca?

Ja sam se vratio u Indiju, ali tačno je da sam dugo godina živio u raznim zemljama. Velika prednost života u stranoj zemlji kao diplomate, tri godine ili više, je u tome da steknete mnogo dublje razumijevanje jedne zemlje i njene kulture nego što biste to učinili kao turista tokom posjete zemlje za nedjelju dana. A onda, tu su uobičajene privilegije kao diplomate - pozvani ste na ekskluzivne događaje i funkcije i imate pristup nekim od najuticajnijih svjetskih lidera. Sjećam se prisustvovanja drugoj inauguraciji predsjednika Klintona u Vašingtonu, sastanka sa Nelsonom Mandelom u Johanesburgu, igranja kriket meča u Blenhajm palati u Velikoj Britaniji, slušanje Sare Brajtman kako pjeva u svjetski poznatom Todaiji hramu u japanskom gradu Nara. Ali moja izvanredna sjećanja su vezana za istraživanje prirodnih i vještačkih čuda u dalekim zemljama i interakciju sa lokalnim stanovništvom, pokušavajući da shvatim njihove vrijednosti i običaje...

Milioni zahvaljujući "Milioneru"

“Pitanja i odgovori” je prvi roman Vikasa Svarupa. Napisao ga je u Londonu pred kraj svog diplomatskog mandata. Njegova supruga i djeca su se već bili vratili u Indiju, a on je odlučio da iskoristi slobodno vrijeme…

Poslije završena četiri i po poglavlja rukopis je poslao na adrese 10 književnih agenata i bio je odbijen. Jedanaestog agenta je pronašao putem Interneta i ta saradnja je urodila plodom.

Knjigu je pisao za indijske čitaoce i nije se nadao svjetskom uspjehu. Roman “Pitanja i odgovori” objavljen je 2005. godine i do sada je preveden na 42 jezika, po ovom romanu Deni Bojl je snimio nagrađivani film “S lumdog Millionaire”, a Svarup je zahvaljujući njemu - postao milioner.

Roman “Pitanja i odgovori” prati sudbinu siročeta Rama Muhameda Tomasa koji u kvizu osvaja milion i biva uhapšen zato što je tačno odgovorio na svih dvanaest pitanja.

Autor: Vujica Ognjenović
Izvor: vijesti.me