Laguna - Bukmarker - Đorđe Bajić: Volim da zagrebem i da se ispod pozlate ukaže rđa - Knjige o kojima se priča
Noć knjige od 6. do 8. juna
VestiIntervjuiPromocijeAkcijeKnjiževni klubPrikazi#knjigoljupci#TriRajkeVideoKolumneNagradeKalendar

Đorđe Bajić: Volim da zagrebem i da se ispod pozlate ukaže rđa

Đorđe Bаjić je srpski pisac i kritičаr, mаgistаr teorije umetnosti i medijа. Do sada je napisao romane „Ostrvo prokletih“, „Žuta kabanica“, „Jedno đubre manje“, „Crveni sneg“, „Smrt u ružičastom“ i „Umri, ljubavi!“.



Nedavno je objavljen i njegov roman „Jedno đubre manje, konačna verzija“. Bio je to povod da sa njim porazgovaramo o ovoj knjizi, o onome što je razlikuje, ali i približava ostalim delima, o vremenu opisanom u romanima, kao i o budućim književnim projektima.

U čemu se razlikuju „Jedno đubre manje“ i „Jedno đubre manje, konačna verzija“?

Konačna verzija „Jednog đubreta manje“ je veoma pažljivo dorađena i osvežena, a izmene su višestruke: prošireni su pojedini delovi (erotske scene, na primer, ovoga puta su nešto izdašnije i eksplicitnije), drugi delovi su skraćeni ili potpuno izbačeni, ima dosta stilskih dorada… Priča je, što mi je od svega bilo najvažnije, sada u potpunosti uklopljena u serijal i postojeću hronologiju. Zapravo, konačna verzija je u kraća od prvobitne, želeo sam dinamičniji i uzbudljiviji roman, pa sam malo zgusnuo radnju i priču.

Da li se radnja romana dešava pre ili posle „Smrt u ružičastom“ i „Umri, ljubavi!“?

Radnje romana „Smrt u ružičastom“ (2021) i „Umri, ljubavi!“ (2023) hronološki prethode događajima u „Jednom đubretu manje“, iako su napisani i objavljeni kasnije. Prva dva romana u kojima se pojavljuje inspektor Liman, „Žutu kabanicu“ (2013) i „Jedno đubre manje“ (2015), objavio sam za Čarobnu knjigu, poznatog novosadskog izdavača koji se u međuvremenu specijalizovao za stripove. Želeo sam da započeti serijal nastavim u Laguni, ali urednica Dubravka Dragović Šehović mi je savetovala da saradnju sa novom izdavačkom kućom započnem romanom koji ranije nije bio objavljen. Zato sam odlučio da „Smrt u ružičastom“ a zatim i „Umri, ljubavi!“ budu prednastavci dva romana koje sam objavio za Čarobnu knjigu, sa nadom da ću u nekom trenutku i te romane, uz doradu, ponovo objaviti za Laguni i tako kompletan serijal „staviti pod krov“ jedne izdavačke kuće. „Jedno đubre manje, konačna verzija“ je moje prvo reizdanje, a planiram da u dogledno vreme, ako sve bude išlo po planu, čitaocima predstavim i osveženu „Žutu kabanicu“, takođe u izdanju Lagune.

Koliko se naše društvo promenilo između dva izdanja i da li su te promene uticale sadržaj?

Kada sam ponovo iščitavao „Jedno đubre manje“, iznenadio sam se koliko se malo toga promenilo. Dobro, jeste se promenilo, u smislu da je sada sve još gore nego pre deset godina, ogoljenije i bestidnije, s tim da su to samo nijanse: princip je isti. Bogati se sve više bogate, siromašni su sve siromašniji. Korupcija vlada i ubija, dvostruki i trostruki aršini su svuda oko nas, da pravde je teško doći. Zato sve ono što sam napisao pre deset godina i dalje „drži vodu“, još uvek je, nažalost, aktuelno. Izmene u tekstu romana su pre svega bile stilske, ne suštinske.

„Jedno đubre manje“ je Vaš najmračniji roman, a opet, ni u njemu ne odustajete od slikanja glamura srpske elite?

Prva tri romana u serijalu o Limanu se bave sjajem i bedom našeg džet-seta, životima (i smrtima) takozvane „elite“ i onih koji nam kroje sudbinu, političara i njihovih satelita. Čendlerovske su to postavke, sveobuhvatne, sa jednim prilično širokim presekom društva: da, bavim se najbogatijim i najmoćnijim, ali i srednjom klasom (kojoj i sam pripadam), te onima na dnu društvene lestvice. To raslojavanje je posebno primetno je „Đubretu“. Roman jeste mračniji i brutalniji u odnosu na prethodna dva objavljena za Lagunu, i zato je sada pravo vreme za njega, jer je takav i svet u kome živimo.

Šta  autore krimića poput Vas ili, recimo, Agate Kristi, inspiriše u svetu privilegovanih?

I bogati plaču, zar ne? Pošto sam u svojim romanima želeo što obuhvatniji presek srpskog društva, morao sam tu da uključim i vrhušku. Nisam je štedeo, a i zašto bih? Ne štedi ni ona nas. Volim da zagrebem i da se ispod pozlate ukaže rđa. To mi pričinjava posebno zadovoljstvo.



Koliko snažni utisak koji roman ostavlja, duguje upečatljivom negativcu? Za inspiraciju posegnuli ste i u srpsku mitologiju?

Nagativac je uvek veoma važan u trileru, bez njega ne bi bilo ni zapleta, ni priče, ničega. Psoglavi, ubica u „Đubretu“, nije natprirodno biće, iako to na prvi pogled može tako da izgleda, već čovek od krvi i mesa koji lice skriva ispod maske crnog psa. Nadahnuo sam se srpskom mitologijom kada sam ga stvarao, rekao bih da su se ti motivi odlično uklopili. Sa zadovoljstvom sam ga osmišljavao, želeći da ovoga puta malo dirketnije koketiram sa hororom. Moji romani jesu trileri, s tim da u njima ima i primesa drugih žanrova. Triler i horor su veoma kompatibilni i često ih ukrštam, s tim da sam ovoga puta u tome najdalje otišao.

Ovim romanom završavate trilogiju o inspektoru Nikoli Limanu. Da li ćete mu se vraćati ili imate neke drugačije književne projekte u planu?

Može se reći da sam završio sa prvom trilogijom koja je obuhvatala romane nadahnute Rejmondom Čendlerom i školom „tvrdog“ krimića. Sada pišem jedan potpuno novi roman, čiji je radni naslov „Momak u kutiji“. U pitanju je još jedan slučaj inspektora Limana, s tim da sam ovoga puta želeo da budem kamerniji, svedeniji, ne onoliko narativno razmahan kao do sada, da likova bude manje, ali da ih podrobnije motivišem, učinim što reljefnijim. Trudim se da naglasim psihološki aspekt, a da uzbuđenja i napetosti ne manjka. Možemo reći da je to početak druge trilogije koja će obuhvatiti „Momka u kutiji“, reizdanje „Žute kabanice“ (sada kao petog dela serijala) i još jedan roman koji tek treba da koncipiram i osmislim. Sigurno je da do 2027. znam čime ću se baviti i šta ću pisati. Nakon toga ću malo zastati, o svemu dobro promisliti, pa odlučiti kuda dalje. Imam neke ideje koje bi me prikazale u jednom potpuno drugom svetlu, ali o tom – potom. To su za sada samo planovi, videćemo kako će proteći realizacija. Držite mi fige!
 
Autor: Milan Aranđelović
Izvor: bookvar.rs


Podelite na društvenim mrežama:

Povezani naslovi
mateja matić, prevodilac obećana nedođija kada sirotište postane zamka laguna knjige Mateja Matić, prevodilac: „Obećana Nedođija“ – kada sirotište postane zamka
05.06.2025.
Laguna je upravo objavila uvodni deo popularnog japanskog manga serijala Obećana Nedođija, koji se u velikoj meri oslanja na književne teme i strukture, posebno one prisutne u dečjoj književ...
više
trejsi ševalije o romanu ostrvo stakla i vanvremenskim staklenim perlama laguna knjige Trejsi Ševalije o romanu „Ostrvo stakla“ i vanvremenskim staklenim perlama
05.06.2025.
Usmerivši svoj spisateljski pogled i ljubav prema podrobnom istraživanju građe na petsto godina dugu porodičnu sagu sa ostrva Murano, Trejsi Ševalije nam ovog puta donosi priču o ličnoj kreativnosti i...
više
tajne pisaca mirko demić u književnosti je moguće i ono što biti ne može  laguna knjige Tajne pisaca: Mirko Demić – U književnosti je moguće i ono „što biti ne može“
05.06.2025.
Tajne svog romana „Nebeska divanhana“ otkriva romanopisac, pripovedač, esejista i dramski pisac Mirko Demić. Rođen sam na Baniji, u Hrvatskoj, desetak kilometara vazdušne linije od granice sa B...
više
priča koja traje noć knjige od 6 do 8 juna laguna knjige Priča koja traje – Noć knjige od 6. do 8. juna
05.06.2025.
Uzbuđenje je u vazduhu jer se bliži još jedna Noć knjige i prilika da podelimo radost čitanja sa drugima. Od 6. do 8. juna 2025. godine 32. Noć knjige će se održati u knjižarama Delfi i Laguninim klub...
više

Naš sajt koristi kolačiće koji služe da poboljšaju vaše korisničko iskustvo, analiziraju posete sajtu na sajtu i prikazuju adekvatne reklame odabranoj publici. Posetom ovog sajta, vi se slažete sa korišćenjem kolačiča u skladu sa našom Politikom korišćenja kolačiča.