Na početku ovog osvrta jedno priznanje i jedna iskrena izjava zahvalnosti. Prvo, ovaj roman me nije privukao otkad sam ga ugledala na sajtu. Iako sam pročitala opis, i činilo se da bi mogao biti zanimljiv, priznajem da mi je naslov („
Kloni se Grete“) bio više nego odbojan, a i još uvek je, mada je nakon čitanja dobio svoj smisao. Ovo je samo jedan pokazatelj kako nekad sitnice utiču na našu psihu, stvarajući nam simpatiju ili antipatiju prema nekom delu, osobi, mestu, ili bilo čemu sa čime dolazimo svakodnevno u dodir.
Izjava zahvalnosti je upućena članicama Delfi Kutka, jer da nije književnog kluba (#književnogkružoka), ja bih ovaj roman mirna srca preskočila. Tako da, hvala vam što postoji kružok, pa me povremeno „navedete“ na neki roman koji ne bih nikada pročitala.
Tom Monderat je jedan od najpoznatijih TV lica Nemačke. On u svojoj večernjoj emisiji prati svetske aktuelnosti i na kraju svake ima običaj da izvuče iz rukava neki od citata koje sam na početku teksta navela. Njegov život četrdesetpetogodišnjaka, iako usamljenički, primer je poslovnog uspeha. Iako se sve vrti oko rejtinga, Tom u jednom momentu mora da zaboravi na svoju rutinu. Njegova osamdesetpetogodišnja majka Greta, inače samostalna, sada pokazuje znake demencije. Ma koliko se trudio da to ne utiče na njegov život, stvari malo-pomalo izmiču kontroli.
Slučajna otkrića i razgovori, koje godinama nije vodio sa majkom, dovešće njegovu prvobitnu karijeru istraživačkog novinara do novog izazova. Njegova majka bila je tek devojčica na početku rata, izbeglica na kraju i obeležena mlada žena u posleratnoj Nemačkoj.
Suzan Abel nas veštom rukom vodi kroz prošlost, detinjstvo i odrastanje mlade Grete, umešno oslikavajući prilike jedne skromne porodice za vreme rata. Tačno onda kada se sve završi, počinje novo razdoblje borbe za opstanak ove skromne porodice, koju će obeležiti restrikcije hrane, otac koji je kao ratni zarobljenik ostao negde u Sibiru, Greta i njena sestra koje preživljavaju, svaka na svoj način.
U posleratnoj Nemačkoj, u delu koji kontroliše američka vojska, Greta će upoznati vojnika koji će joj pomoći da preživi, a onda će ga i zavoleti. Sem što je Amerikanac, on je i crnac. Da li su skriveni sastanci sve što mogu da ostvare? Ima li bolje budućnosti od malo ukradenog vremena?
Kada Greta ostane trudna, novi košmari počinju. Kakva je sudbina mlade Nemice sa „smeđom bebom“? Može li se udati za Bila? Stav Nemačke je jasan, ona je ukaljana, „američka kurva“, dete se ne može uklopiti u sredinu koja i godinama nakon rata ne prihvata ništa manje od „čiste“ rase. Paradoksalno, Amerika koja se borila protiv Nemačke u ratu, još uvek zabranjuje crncima brak sa belim ženama. Šta će uraditi mlada Greta? Može li Tom pronaći svoju polusestru?
Jasno je da ovaj roman ima onu konstrukciju prebacivanja iz prošlosti u sadašnjost, i meni su oba dela bila podjednako dobra. Tema koja se otkriva u romanu, problematika čitave jedne generacije rođene u Nemačkoj u mešovitim vezama, bila mi je jako interesantna i na tu temu postoje dokumentarni filmovi na Jutjubu, koje preporučujem da pogledate. Takođe, preporučujem da pogledate barem na Vikipediji ko je bila Mejbel Gramer. Autorka je potpuno prenela istorijski kontekst, ličnosti i atmosferu, pričajući jednu u potpunosti izmišljenu priču, i to je, u principu, vrsta istorijskog romana koja mi je uvek interesantna.
Autor: Milena Blagojević
Izvor:
Delfi Kutak