Već odavno sam veliki obožavalac istorijskih romana
Nataše Lester i bila sam prosto oduševljena kada sam dobila priliku da među prvima pročitam njen najnoviji – „
Kuća na Rivijeri“. U pitanju je još jedna izuzetno vešto osmišljena priča koja je smeštena u ratom razorenoj Francuskoj. U ovom romanu pratimo članicu francuskog Pokreta otpora Elijanu, koja pokušava da zaštiti poznata umetnička dela od nacista. Njen plan je odvažan i veoma opasan, pa će morati da balansira između osećaja dužnosti, prkosa, ljubavi i lojalnosti. U sadašnjosti pratimo podjednako uzbudljivu priču o Remi, koja se bavi prodajom stare odeće, i modnom fotografu Adamu, koji su celu priču obogatili glamurom i kompleksnim ljubavnim odnosom.
Da li u svom radnom prostoru držite neku amajliju za sreću ili nešto za šta ste emotivno vezani?
Na počasnom mestu držim čestitku koju mi je poslao izdavač kada sam se našla na listi bestselera Njujork tajmsa. Nisam mogla ni da pomislim da će neka moja knjiga dospeti na tu listu, tako da me ta čestitka podseća da ne treba odustajati od naizgled neostvarivih snova – inspiriše me da nastavim dalje.
Kako uspevate da se izborite sa dugim satima koje provodite za tastaturom?
Volim da trčim, od čega mi se krv uzburka i daje priliku mojoj podsvesti da razreši sve one zamršene probleme u zapletu. Mnogo ideja za scene, dijaloge i likove dobijem dok trčim. Trčanje pored vode mi daje dodatnu inspiraciju.
Šta obično volite da pripremite sebi za večeru?
Nisam majstor kulinarstva, tako da je kod mene sve prilično jednostavno – zimi pripremam supe, a leti salate. Mrzim da kuvam, ali mnogo volim da jedem.
Da možete da se bavite bilo kojim zanimanjem, koje nije u vezi sa pisanjem, šta biste odabrali?
Volim modu i modne ilustracije starih epoha, a napisala sam i nekoliko knjiga u kojima se oseća upliv tih mojih strasti. Kada sam pisala „
Diorovu tajnu“, provela sam neko vreme sa modnim konzervatorom dok je radio na predivnoj, staroj Diorovoj haljini, i to mi se učinilo kao predivan posao. Bio bi još bolji kada bih mogla da zadržim tu Diorovu haljinu!
A sad malo o sitnim zadovoljstvima: čokolada, čips ili sir?
Pošto sam pravi frankofil, biram sir. Moj omiljeni je
Fromager d'Affinois Bleu – punomasni sir sa blagom notom plave buđi.
Da li ste neki avans, koji ste dobili za neku od knjiga, potrošili na nešto zaista posebno?
Kada sam se našla na listi bestselera Njujork tajmsa, kupila sam sat u Tifaniju (vidite tu simboliku?). Kad god pogledam na taj sat, uvek se podsetim na to da je ovaj moj spisateljski život zaista fantastično putovanje.
Gde dobijate najbolju inspiraciju?
Naleti inspiracije obično dolaze u najnezgodnije vreme, onda kada nisam ni blizu računara, ali su nekako uvek povezani sa vodom – na primer, inspiraciju dobijam dok trčim uz reku, perem sudove, pa čak i dok se tuširam!
Šta Vam se najgore desilo dok pišete?
Zbog sati i sati koje provodim za stolom, imam problema sa bolovima u leđima, ali zato imam najbolju fizioterapeutkinju na svetu! Toliko sam srećna što je imam da sam joj posebno zahvalila u knjizi „Kuća na Rivijeri“.
Da li nosite posebnu „uniformu“ za pisanje?
Obavezno obučem nešto udobno – leti neku haljinu, a zimi farmerke uz obavezne patike.
Izlasku kog australijskog romana ste se posebno radovali?
„
Pogrebnim ritualima“
Hane Kent. Ona piše zaista fantastičnu istorijsku fikciju, tako da uvek željno iščekujem njen novi roman!
Koji je najbolji kompliment koji ste dobili za svoj spisateljski rad?
Dejli Telegraf me je nazvao „majstorom pripovedanja“, što je zaista izuzetna pohvala i nešto što želim da opravdam svakom svojom novom knjigom.
Da li imate neobičnu naviku koja bi iznenadila Vaše čitaoce?
Pošto ustajem u 6 ujutru, ručam oko 11.30 svakog dana jer uvek ogladnim pre podneva!
Gde možemo da Vas pratimo na internetu?
Volim da budem u kontaktu sa čitaocima i veoma sam aktivna, tako da me možete pratiti na mom sajtu (
natashalester.com.au), Fejsbuku (
NatashaLesterAuthor) i Instagramu (
natashalesterauthor).
Autor: Maja Linel
Izvor: mayalinnell.com
Prevod: Kristijan Vekonj